Depresija

феб 23, 2020 | Život | 0 Komentara

Kako nastaje depresija?

Depresivno raspoloženje je često životno iskustvo. Većina ljudi se osetila depresivno povodom problema u vezi ili braku, problema sa decom, na poslu, u školi…

Depresivno raspoloženje je uvek vezano za subjektivno opažen gubitak ili neuspeh.

Nepoložen ispit na fakultetu, izostanak pohvale posle uloženog truda na poslu ili neuzvraćena ljubav ne predstavljaju značajne životne neuspehe ili gubitke, zar ne? Ali u očima osobe koja o njima razmišlja, procenjuje ih u skladu sa svojim životnim filozofijama, taj mali neuspeh ili gubitak postaje vrhunski dokaz lične bezvrednosti ili besmislenosti sopstvenog života.

Tada pričamo o reaktivnim depresijama, odnosno depresijama koje nastaju kao reakcija na nepovoljne životne okolnosti.

Iracionalne filozofije vezane za depresiju su:

  1. Snažno verovanje u ličnu neadekvatnost
  1. Snažno verovanje da je strašno nemati u životu ono što je NEOPHODNO da imamo

Kada govorimo sebi da NAM JE NEOPHODNO DA IMAMO NEŠTO ŠTO NEMAMO utiremo sebi siguran put u depresiju. Neophodno mi je da moje dete bude uspešno, neophodno mi je da imam ljubav, neophodno mi je da budem cenjen na poslu, neophodno mi je da me poštuju i vole… Neophodne su nam stvari bez kojih ne bismo mogli da preživimo. To su potrebe. Jedine potrebe u našem životu su hrana, voda, vazduh i sklonište. Sve drugo samo utiče na kvalitet našeg života. Lepše živimo i zadovoljniji smo kada nam je dete ili mi sami postigli neki uspeh, ali preživećemo i bez toga. Lepše nam je i zadovoljniji smo kada imamo ljubav, ali i bez ljubavi možemo da živimo, zar ne? 

  1. Snažno verovanje da su stvari ovakve kakve jesu trenutno UŽASNE

Kada kažemo da je nešto užasno, to znači da ne postoji ništa gore od toga, da je to više nego 100% loše. Zastanite za trenutak i razmislite o ovoj rečenici. Šta je zaista u životu užasno? Malo, malo pa proglasimo neki događaj užasnim, strašnim, katastofom. Slušajte ljude oko sebe i sebe same i primetićete da je užasno i kada je saobraćajna gužva, i kada mi kasnimo, i kada neko drugi kasni, i kada ne dobijemo pohvalu ili unapređenje i kada je neko neljubazan… Samim proglašavanjem događaja za užasan samo uznemiravamo sebe. Kada uznemiravamo sebe ne približavamo se svome cilju. Kako nam užasavanje pomaže da budemo uspešniji, voljeniji, cenjeniji…? U praksi nas samo udaljava od onoga što nam je bitno: uspeha, ljubavi ili poštovanja.

Kako izgleda depresija?

Depresivno raspoloženje je često.

Depresivno raspoloženje prerasta u bolest:

  • Kada je poremećaj raspoloženja ozbiljan u smislu sniženog raspoloženja
  • Kada traje duže od dve nedelje i
  • Kada ometa normalno, svakodnevno  funkcionisanje

Znaci i simptomi depresije su:

  • Poremećaj slike o sebi (osećanje lične bezvrednosti, neadekvatnosti)
  • Promena u režimu spavanja (nesanica, često buđenje, rano jutarnje buđenje, dugo spavanje): J. je imala velike probleme sa ritmom spavanje-budnost. U prvoj depresivnoj epizodi je spavala isprekidano, sa čestim buđenjima i budila se jako rano, oko 5 ujutru. Tokom dana je bila umorna i slomljena, ali nije uspevala da nadoknadi san ni dnevnim odmorom, obično bi samo ležala i razmišljala. U drugoj depresivnoj epizodi je spavala od 12 do 14 sati dnevno, nije uspevala da se natera da ustane. Kada se konačno probudi, isto je bila umorna, pospana i dezorijentisana: “Kao da nisam uopšte ni spavala”.
  • Promene u apetitu i telesnoj težini, kako u smislu smanjenja, tako i u smislu povećanja
  • Teškoće da se kontolišu emocije: sklonost ka pesimizmu, besu, krivici, razdražljivosti
  • Promene u intenzitetu depresivnog reagovanja tokom dana (kod bioloških depresija je intenzivnije depresivno raspoloženje ujutru, kod reaktivnih uveče). Ovo ne mora da bude pravilo i odstupanja su česta.
  • Prestanak uživanja u stvarima koje su do tada pričinjavale zadovoljstvo. Ovo je važan dijagnostički kriterijum. Ne postoji uživanje ni u stvarima koje se dešavaju sada, niti radovanje nekim budućim događajima. To stanje se naziva anhedonija i takve depresije se nazivaju anhedoničnim depresijama.
  • Povećana osetljivost na bol: smanjuje se sposobnost tolerancije bola. Česti su somatski bolovi (glavobolje, bolovi u vratu, mišićima, leđima, trbuhu i želucu). Bolovi su niskog intenziteta, ali uporni i prisutni tokom većeg dela dana. Svojom konstantnošću pojačavaju doživljaj depresije.
  • Poremećaj seksualnog nagona: smanjen je ili u potpunosti izostaje seksualna želja.
  • Slabi koncentracija i sposobnost upamćivanja: ljudi imaju teškoća da pročitaju i novine, zapamte šta su pročitali ili zapamte detalje razgovora. Stariji pacijenti imaju utisak da su dementni, mlađi da se “nešto čudno dešava sa njihovom glavom”.
  • Smanjena je motivacija za bilo kakvu aktivnost: ne vidi se smisao u bavljenju bilo kojom aktivnošću i ništa se ne čini vrednim napora.
  • Smanjena energija

Ako se prepoznajete u ovim simptomima, znajte da je vreme da potražite pomoć. Ako se dan kada ste ustali na levu nogu pretvorio u nedelje, vreme je da upoznate svog crnog psa i pomognete sebi.

Niste sami. U ovom trenutku milioni ljudi na svetu osećaju iste ili slične simptome, a milioni su preboleli jednu ili više depresivnih epizoda. Depresija je poremećaj koji se leči i koji se može sprečiti.

(u pisanju teksta korišćeni materijali sa www.blackdoginstitute.org.au)

Lečenje depresije: ima li nade?

Depresija je izlečiva!

Neki ljudi kažu da depresija liči na crnu zavesu očaja koja silazi nad njihovim životima. Mnogi od njih se osećaju kao da nemaju energije i ne mogu da se koncentrišu. Drugi se osećaju razdražljivi sve vreme bez vidljivog razloga. Simptomi variraju od osobe do osobe, ali ako se osećaju „dole“ za više od dve nedelje, a ova osećanja se upliću u svakodnevni život, možda su klinički depresivni.” (GlaxoSmithKline)

Depresivni poremećaj je problem koji uključuje telo, raspoloženje i misli. To utiče na način na koji osoba jede i spava, način na koji neko oseća sebe, kao i način na koji misli o stvarima. Depresivni poremećaj nije isto što i prolazno blue raspoloženje. To nije znak lične slabosti ili stanje koje može biti voljom ili  željom odstranjeno. Ljudi sa depresivnom bolešću ne mogu se samo „sabrati“ i biti im bolje. Bez lečenja, simptomi mogu trajati nedeljama, mesecima ili godinama. Odgovarajuće lečenje, međutim, može da pomogne većini ljudi koji pate od depresije.” (Nacionalni institut za mentalno zdravlje)

Većina ljudi koja je prošla kroz jednu epizodu depresije će, pre ili kasnije, imati još jednu. Možete početi da osećate neke simptome depresije nekoliko nedelja pre nego što se razvije potpuna epizoda. Učenje da prepoznate ove rane okidače ili simptome i rad sa vašim terapeutom će pomoći da ne pogoršate depresiju.” (GlaxoSmithKline)

Većina ljudi sa depresijom nikada ne traže pomoć, iako bi većina njih odgovorila na tretman. Lečenje depresije je posebno važno jer utiče na vas, vašu porodicu i vaš posao. Neki ljudi sa depresijom pokušavaju da naškode sebi verovanjem u zabludu da način na koji se osećaju se nikada neće promeniti. Depresija je poremećaj koji se leči.” (GlaxoSmithKline)

Depresija je najčešći mentalni poremećaj 20. i 21. veka. Naučnici su primetili da su neki ljudi, bez obzira na objektivno teške životne okolnosti, pune gubitaka i neuspeha, imuni na depresiju. To im je pokazalo da strah, bes, ljubomoru, povređenost, stid, gađenje mogu da osete i osećaju sva ljudska bića, bez obzira na pol, rasu, socijalni status, obrazovanje i godine i kulturu iz koje potiču. Ali, depresivan neće postati svako, niti su sva ljudska bića imala to iskustvo, kao što su imala prethodna navedena: za depresiju je neophodno da postoji biološka predispozicija.

Za biološki predodređene, prve depresivne epizode najčešće (ali ne i nužno) nastaju u adolescenciji.

  1. A. je prvu depresivnu epizodu imao u srednjoj školi. To povezuje sa promenom ponašanja roditelja prema njemu. Roditelji su smatrali da je već dovoljno odrastao da sam odlučuje kada će i koliko da uči, kako će da provodi slobodno vreme, kako će sebi organizovati dan. Odlučili su da se posvete poslu i manje se bavili uređivanjem njegovog života. A. kaže da je u početku bio vrlo srećan: „Živela sloboda!“, ali ubrzo je počela da mu nedostaje struktura koju su roditelji nametali kada je bio mlađi: „Iznenada sam imao mnogo slobodnog vremena, jer nisam želeo da radim stvari koje me nisu zanimale. Nisam išao na treninge, nisam išao u školu kada me je mrzelo, škola jezika i muzička škola mi nisu bile ni u malom mozgu. Većinu vremena sam provodio u igranju igrica i po igraonicama. Jedno jutro sam se probudio i samo pomislio koliko sam nesrećan. Falio mi je moj prošli život koji je bio isplaniran u sat, uz trčanje i žurbu“.
  2. F. je prvu depresivnu epizodu imao na prvoj godini fakulteta. Bio je briljantan đak u srednjoj školi i od njega se mnogo očekivalo: i on od sebe i porodica od njega. Na fakultetu nije krenulo sjajno. Mučio se sa ispitima koje su drugi sa lakoćom polagali; imao je utisak da nije lepo prihvaćen, često je inicirao konflikte i sa profesorima i sa drugim studentima. Smatrao se neuspešnim: nije ispunio svoja i očekivanja drugih i to mu je mnogo puta zamerano.Ubrzo upoznaje devojku koja mu se jako dopala. Činilo mu se da ništa drugo nije ni bitno: zaboravio je na fakultet, a i komentari roditelja više nisu bili bitni. Veza je trajala mesec dana. Depresija koja je počela razmišljanjem o neuspesima, pojačala se očajavanjem nad gubitkom ljubavi. Posle komentara u kući “Da se pribere i počne da uči kao svi ostali” pokušao je da se ubije. F. je u narednih pet godina imao još nekoliko depresivnih epizoda. Upoznao je dobro depresiju. Zna da je prepozna, i zna kako da se bori kada prepozna prve znake.

Kada depresija dugo traje pacijent nije više siguran ni kada, ni kojim povodom je depresija počela. Zna samo da je to kako se trenutno oseća “nepodnošljivo i užasno” i jedina želja mu je da se završi.

Gospođa R. je penzionerka. Živi sama. Prvu depresivnu epizodu ne pamti, a nije sigurna kada je i kako sadašnja depresija uopšte i počela. Ono što joj najteže pada je samo postojanje depresije. Ona ne razmišlja ni o kakvom konkretnom gubitku ili neuspehu, kao u prethodnim primerima. Gospođa R. samo razmišlja kako je stanje u kome se nalazi “nepodnošljivo”. Ima problema sa nesanicom, nema energije, ni volje da bilo šta radi. Muče je razne telesne tegobe. Oseća bolove u leđima, a bol u želucu joj mesecima ne da mira. Sve analize su pokazale da je njeno zdravstveno stanje daleko iznad proseka za njene godine (69 godina), i lekari ih povezuju sa depresijom. Retko izlazi iz kuće: “Da ne moram po cigarete, ne bih ni izašla. Ionako ništa ne jedem i ne spremam od hrane.” Radost joj pričinjava samo da se čuje sa decom i unucima (žive u inostranstvu), ali su ti razgovori retki: deca ne razumeju šta se sa njom dešava i pogrešno tumače njeno nerasploženje: “Ljuta je”, “Treba da se trgne”, pa ređe i zovu. Deca nisu nebrižna, naprotiv, samo se ne snalaze u trenutnoj situaciji i ne znaju kako da pomognu majci.

Tretman depresije

Depresija se najčešće leči lekovima (antidepresivima) i psihoterapijom. Kombinacija ova dva načina lečenja daje najbolje rezultate. Lekovi vraćaju hemijsku ravnotežu u mozgu i omogućavaju ljudima da brže isprave svoje iskrivljene načine razmišljanja i ospore svoje iracionalne filozofije, koje su ih i uvele u depresiju. Psihoterapija pruža i moćna oruđa koja se mogu iskoristiti u svakoj narednoj situaciji kada osoba oseti da počinje da klizi u depresiju. Neke depresivne epizode će proći i bez uzimanja lekova i psihoterapijskog tretmana posle određenog vremena.

U psihoterapijskom tretmanu depresije ključno je menjanje iskrivljenih načina razmišljanja:

  1. O neophodnosti da imamo nešto što nemamo
  2. O tome kako je užasno što to nemamo
  3. O ličnoj bezvrednosti i neadekvatnosti
  4. O nepodnošljivosti trenutnog stanja
  5. O besmislenosti i bezvrednosti života kakav se trenutno živi

To su zadaci za klijenta i terapeuta.

Kako pomoći sebi kod depresivnog raspoloženja

Depresija se najčešće leči lekovima (antidepresivima) i psihoterapijom. Kombinacija ova dva načina lečenja daje najbolje rezultate. Lekovi vraćaju hemijsku ravnotežu u mozgu, a psihoterapija pruža  moćna oruđa koja se mogu iskoristiti u svakoj narednoj situaciji kada osoba oseti da počinje da klizi u depresiju.

Kod depresivnog raspoloženja je pored lekova i psihoterapije vrlo važno i sledeće:

Planiranje aktivnosti

  • Isplanirajte tri obroka dnevno: doručak, ručak i večeru. U dnevni plan uključite i nekoliko kratkih pauza za odmor (10 do 15 minuta) u toku dana.
  • Treba da postoji najmanje jedna fizička ili rekreativna aktivnost u trajanju od pola sata u toku dana. Izaberite aktivnost koja vas zabavlja, kao što su hodanje, rad u bašti, vožnja bicikla ili časovi joge. Ovo će obezbediti da se nivo kondicije ne smanji značajno tokom lečenja i pozitivno utiče na lučenje hormona sreće, endorfina. Posle aktivnosti ćete se bolje osećati i imati više energije.
  • Zapišite sve aktivnosti koje želite da obavite u toku dana. Proverite listu vaših poslovnih aktivnosti (ako ste zaposleni) ili redovnih kućnih obaveza, kao i redovne dnevne poslove, kao što je odlazak u nabavku, priprema obroka, pranje veša, peglanje, uzimanje dece iz škole, čišćenje itd. Numerišite svaku aktivnost u smislu koliko je važna za vas. Primer: 1 = posao, 2 = odlazak po dete u školu, 3 = priprema večere, itd. Posle numerisanja, zapišite svaku aktivnost u vaš nedeljni planer, pazeći da sebi ostavite dovoljno vremena da ostvarite svaki zadatak.

Ovo je vrlo važno! Ako se pretrpate obavezama u toku dana, mala je verovatnoća da ćete sa nivoom funkcionisanja na kome se trenutno nalazite zaista uspeti i da ih ispunite. To što ste mogli sve to da obavite pre depresije, ne znači da možete i sada, ali isto tako ne znači da nećete moći opet kada depresija prođe. Ako je broj obaveza preveliki, nećete ih obaviti, ponovo ćete imati povod da krivite sebe i depresija može da se pogorša.

  • Ako procenite da ne možete da uklopite sve aktivnosti koje ste želeli da postignete u jednom danu, odložite aktivnosti koje su manje važne za vas (aktivnosti koje su niže na listi, kao i one koje ste ocenili sa 5 ili 6). Premestite ih u drugi dan tokom nedelje kada je vaš raspored manje opterećen.
  • Nemojte da izostavljate dnevni odmor ili fizičku/rekreativnu aktivnost određenog dana da biste uklopili neku drugu aktivnost. Izdvajanje vremena i za vežbanje/rekreativne aktivnosti i za relaksaciju je važno za održavanje uravnoteženog stila života. 

Tehnike distrakcije:

Tehnike distrakcije (skretanja pažnje) vam pomažu da svoj um držite dalje od vaših negativnih misli i osećanja. Neke od tehnika distrakcije su:

Zamišljanje prijatne slike

  • Planiranje odmora „iz snova“. Pokušajte da zamislite gde želite da odete, sa kim biste želeli da idete, kako želite da odete tamo, šta biste želeli da tamo radite i koliko vremena želite da provedete u svom mestu “iz snova”. Probajte da budete što detaljniji u zamišljanju.
  • Sećanje na prijatan odmor koji ste imali. Zamislite lepe uspomene sa ovog odmora. Pokušajte da se setite detalja mesta, gde ste odseli, zabavne aktivnosti koje ste imali.
  • Vizuelno opuštajuće scene. Pokušajte da zamislite mirno, spokojno mesto (na primer, ležanje negde na plaži).

Slušanje prijatne ili relaksirajuće muzike, gledanje filmova, zabavnih klipova

Slušajte omiljenu muziku ili gledajte film da se opustite, odvratite pažnju ili podignite raspoloženje.

Krenite u kratku šetnju sa fokusom na spoljašnji svet

Ako ste na poslu, krenite u kratku šetaju oko svog radnog mesta, sa fokusom na znake i zvuke oko vas (slike, predmete, muziku, itd.). Ako ste kod kuće, prošetajte po komšiluku. Obratite pažnju na spoljašnji svet (kao što su boja, oblik i veličina susednih objekata; šta je izloženo u izlozima, kako izgledaju prolaznici, kako su obučeni i sl.). Cilj ove vežbe je da premestite fokus opažanja sa unutrašnjeg na spoljašnji, i prestanete da živite u svojoj glavi!

Zamišljajte znak STOP

Pokušajte da zamislite saobraćajni znak STOP ili ‘crveno svetlo’ u vašem umu kada ste preplavljeni osećanjima ili uznemireni negativnim mislima i osećanjima, uključujući i umor. Pratite uputstva STOP signala govoreći sebi „prestani da razmišljaš o ovim negativnim, nekorisnim mislima“ ili „prestani da održavaš negativno“. Snažno izgovorite u sebi ili naglas ako ste sami nekoliko puta STOP, STOP, STOP, sve dok se negativni misaoni tok ne prekine.

David, D., Kangas, M., Schnur, J.B., & Montgomery, G.H. (2004). REBT depression manual; Managing depression using rational emotive behavior therapy. Babes-Bolyai University (BBU), Romania. (adaptirala na srpski jezik Nevenka Jovanović, psiholog i psihoterapeut)

Povezani članci

Strah, fobija i anksioznost: sličnosti i razlike

Strah, fobija i anksioznost: sličnosti i razlike

Strah nije isto što i anksioznost i fobija. Šta su strahovi? Strahovi su emocionalne reakcije na događaje koji se objektivno mogu posmatrati kao opasni, kao što su vožnja na autoputu u suprotnom smeru, učestvovanje u tuči, nasilni partner, pa se izbegavanje takvih...

Strah od javnog nastupa

Strah od javnog nastupa

Strah od javnog nastupa po svom intenzitetu svrstava se u isti rang sa strahom od smrti. Nastaje i održava se po principu „Loš glas daleko se čuje“. Strah od javnog nastupa najčešće se stiče socijalizacijom. Deca, čaki i ona stidljivija, često nemaju strah od javnog...

Razvojne faze čoveka po Eriksonu

Razvojne faze čoveka po Eriksonu

Autor: Jelena Janjić, pedagog i porodični savetnik   Erik Erikson bio je američko-danski psihoanalitičar jevrejskog porekla. Najpoznatiji je po teoriji psihosocijalnog razvoja čoveka i uvođenju termina kriza identiteta. Eriksonov biološki otac, poreklom Danac,...

0 коментара

Prosledi komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *