Dvanaest misli koje nam ne daju da idemo napred

феб 17, 2020 | Život | 0 Komentara

„Mi smo zavisni od naših misli. Ne možemo da promenimo ništa ako ne promenimo naš način razmišljanja.“

1. Moja prošlost određuje moju budućnost

Prošlost na uzročno-posledičan način određuje trenutak u kome se sada nalazimo, ali naše odluke u svakom trenutku mogu da promene putanje naših života. Mnogi ljudi veruju u sudbinu i da je sve u životu već negde zapisano. Sa naučne tačke gledišta to je čak delimično i tačno.

Kako? Temperament, način vaspitanja, brak roditelja, roditeljske interakcije i kultura utiru  (auto)puteve u našim životima koji mogu da budu samo takvi i nikako drugačiji, sve dok se ne napravi svesni zaokret u razmšljanju i ponašanju.

Neuspesi i greške su deo procesa rasta i razvoja. To su zapravo dragocena iskustva. Insistiranje na savršenosti i nepogrešivosti samo vodi u blokadu i samosabotažu. Najčešće oduzimamo sebi pravo na grešku zato što izjednačavamo grešku sa ličnom pogrešnošću (odnosno doživljajem lične neadekvatnosti, manje vrednosti). Tu stupa na snagu iskrivljeno razmišljanje: ako grešim, ne vredim!

Poraz je samo privremeno stanje. Odustajanje je nešto što ga čini trajnim.

2. Stalo mi je do toga šta ljudi misle o meni

Čovek je socijalno biće. Svakom ljudskom biću je neophodno ljudsko društvo za rast, razvoj i sreću.

Nažalost, često se umesto zdrave potrebe za prihvatanjem i odobravanjem drugih, razvija iskrivljenje ove potrebe i živi život koji je isključivo po merilima drugih, a u maloj meri nas samih.

Ma koliko se borili, trudili, upirali, uvek će postojati neko vama važan kome se vaše ponašanje/a ili vi sami u celini, nećete dopasti. Nekada su to roditelji, nekada prijatelj, a nekada i emotivni partner.

Ono što je važno da zapamtite je da njihovo neodobravanje, neprihvatanje ili odbijanje, može, ali često i ne mora da ima ikakve veze sa vama. To je teško prihvatiti u odnosima sa najznačajnijim ljudima: roditeljima i voljenom osobom. Mnoga deca odrastaju sa idejom da sa njima nešto suštinski nije u redu jer su stalno bivala kritikovana i odbacivana od strane roditelja. Tako se kritika/odbacivanje izjednačava sa idejom o ličnoj neadekvatnosti ili manjoj vrednosti.

O tome čuveni psihijatar i terapeut Pol Hauk kaže: „Jedan od razloga zbog kojih se ljudi užasavaju toga da budu odbijeni je njihovo uverenje kako je odbijanje ili odbacivanje siguran znak da ništa ne vrede, kako, da su se drukčije ponašali ne bi bili odbijeni, i kako je to dokaz njihove bezvrednosti. Osim toga, osoba koja odbija drugu osobu je nadmoćna i u pravu, dok je odbijena osoba uvek kriva i na neki način neispravna. No, je li to tačno? Zašto nešto ne bi bilo u redu sa osobom koja vas odbije? Zar ona ne bi mogla biti do srži pokvarena. Možda vas ocenjuje na osnovu sopstvene slabosti, ljubomore i predrasuda? Imajući na umu da svaku osobu nekad motivišu iracionalna razmišljanja onda kako i dalje možete misliti da baš svako mišljenje koje ti iracionalni ljudi o vama stvore mora biti tačno?“

3. Jednoga dana ću uraditi nešto za sebe

„Danas si najstariji nego što si ikada bio, ali i najmlađi nego što ćeš ikada biti.“

Kog tačno dana? Kada završite školu, počnete više da zarađujete, deca odrastu, kupite stan… Ako se držite ove ideje taj dan samo za vas neće nikada doći, uvek će postojati nešto ili neko preči. Pritom, u stalnom zadovoljavanju potreba drugih i nezadovoljavanju sopstvenih postajete ogorčeni i nesrećni. Nesrećni ljudi unesrećuju druge.

Danas je pravi dan da počnete da radite za sebe male ili velike stvari (hobi, kafa, šetnja, putovanje, kupovina nečega što dugo odlažete jer uvek ima nešto preče).

4. Ne mogu, prekasno je, nisam dovoljno dobar

5. Toliko stvari može da krene po zlu

A opet, toliko stvari može da krene i po dobru. Život je kompleksna mešavina dobrih, loših i neutralnih stvari. Stvari koje u životu proglašavamo lošim, ili njihovim kompletnim iskrivljenjem, užasnim i katastrofalnim, malom promenom perspektive mogu da postanu dobre ili neutralne.

6. Nikada im neću oprostiti

I to je legitimna odluka, ali pitanje je koliko dobra i korisna.

7. Ne sviđaju mi se jer su poremećeni

8. Suviše je nesreće u meni da bih ikog učinio srećnim

„Sreća je bumerang. Kada se osećate nesrećno uradite nešto što će nekoga učiniti srećnim. Njegova sreća će otopiti vašu nesreću.“

9. Ne mogu nikome da verujem

  • Strah od povređivanja

10. Svi to rade, mora da tako treba

  • Živite svoj život.
  • Ne skrivajte ono što jeste.
  • Borite se za ono u šta verujete.

11. Nikada neće biti bolje/Nikada neće biti gore

  • Uživajte u svakom sjajnom trenutku svog života.
  • Živite dan po dan.
  • Sve u životu, bilo dobro ili loše, ima svoj rok trajanja.

12. Nemam vremena za svoje snove

  • Prava tragedija u životu je nemati nikakav san.
  • Ne morate da vidite cele merdevine na putu ka snu, ali bar prvih par stepenika da.

 

(Adaptirano sa http://www.elitereaders.com/divorce-man-beautiful-advice/)

Povezani članci

Strah, fobija i anksioznost: sličnosti i razlike

Strah, fobija i anksioznost: sličnosti i razlike

Strah nije isto što i anksioznost i fobija. Šta su strahovi? Strahovi su emocionalne reakcije na događaje koji se objektivno mogu posmatrati kao opasni, kao što su vožnja na autoputu u suprotnom smeru, učestvovanje u tuči, nasilni partner, pa se izbegavanje takvih...

Strah od javnog nastupa

Strah od javnog nastupa

Strah od javnog nastupa po svom intenzitetu svrstava se u isti rang sa strahom od smrti. Nastaje i održava se po principu „Loš glas daleko se čuje“. Strah od javnog nastupa najčešće se stiče socijalizacijom. Deca, čaki i ona stidljivija, često nemaju strah od javnog...

Razvojne faze čoveka po Eriksonu

Razvojne faze čoveka po Eriksonu

Autor: Jelena Janjić, pedagog i porodični savetnik   Erik Erikson bio je američko-danski psihoanalitičar jevrejskog porekla. Najpoznatiji je po teoriji psihosocijalnog razvoja čoveka i uvođenju termina kriza identiteta. Eriksonov biološki otac, poreklom Danac,...

0 коментара

Prosledi komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *