Iscrpljujući razgovori kao sredstvo manipulacije u vezi

феб 23, 2020 | Ljubav i seks | 0 Komentara

Ako ste imali nesreću da budete u vezi sa nekim ko koristi ove tehnike za manipulaciju, verovatno znate iz sopstvenog iskustva šta znači „ispiranje mozga“.

Agresivno „zašto“ zapitkivanje

Tijana je mlada žena, u svojim tridesetim. Trenutno je u vezi koja traje dve godine i koja je veoma slična vezama koje je imala do sada. Obično bira samouverene muškarce, a ona se pored njih ponaša pasivno i prihvata ulogu podređenog partnera, čije mišljenje, želje i osećanja nisu važni. Situacija koju opisuje je nalik onima koje se gotovo svakodnevno ponavljaju: „Trebalo je da kupim avionsku kartu. Iskreno, nisam vodila računa o tome da li ću kupiti preko neke agencije ili direktno od avio kompanije. Jednostavno mi nije palo na pamet da mogu da prođem jeftinije. Kada sam se videla sa Acom počeli smo priču o karti i ja ispričam gde sam i kako kupila. On ledenim glasom, fiksirajući me pogledom,  pita: „Zašto si kupovala preko agencije kada je tako skuplje?“ Ja već znam kuda vodi ovo pitanje. Objasnim da nisam mnogo razmišljala, da mi je bilo lakše. Sledi još nekoliko KAKO i ZAŠTO. Pritom me sve vreme fiksira pogledom, a ja se osećam kao crv koji se migolji pod njim. Sa njim se stalno osećam krivom, kao da ništa ne radim kako treba. Kada mu ukažem na to da svojim ponašanjem, ispitivanjima i insistiranjem da je sve moglo da se uradi drugačije od onoga kako sam ja uradila, stalno stvara atmosferu da se osećam krivom.“

Manipulatori koji koriste „agresivno zašto zapitkivanje“ kao manipulativnu tehniku obično su hladni i distancirani. Pod agresivnim ponašanjem se ne podrazumeva samo povišavanje tona, prekidanje sagovornika, zurenje i unošenje u lice i lupanje šakom o sto. Hladnoća i distanciranost ljudima, posebno u partnerskom odnosu, teže padaju od ovih uobičajenih i češćih ispoljavanja agresije.  Cilj ove tehnike je zastrašivanje i provociranje osećanja krivice.

Debata ili rasprava

Vanja i njen suprug su godinama radili u inostranstvu, tamo su se i upoznali. Brzo su počeli da žive zajedno i planiraju brak i povratak u Srbiju. Vanja je svakog meseca deo plate slala svojoj porodici i to nije krila. U početku njenom sadašnjem suprugu, a tada dečku, to nije smetalo ili bar nije pokazivao. Posle određenog vremena prebacio joj je da on mora da pozajmljuje novac, a ona šalje svojima. Vanja je objasnila da i mora i želi da pomogne porodici. „Tada smo prvi put imali dugu i iscrpljujuću raspravu. Posle svakog mog odgovora sledi novo dokazivanje i argumentovanje. Po njegovim rečima: „Želi da sama uvidim da nisam u pravu“. To je razgovor koji se od tada ponovio mnogo puta oko različitih stvari. Iskreno, dovodi me do ludila time i ja na kraju prasnem, on me pogleda kao da sam luda i kaže da samo pričamo. Ti razgovori me toliko iscrpljuju da krijem od njega sve što mogu da sakrijem, samo da ne dovodim sebe u situaciju da se objašnjavamo, tj. „pričamo“ satima oko toga ko je u pravu.“

Neki od ljudi kojima je jedna od omiljenijih manipulativnih tehnika upravo ova mnogo insistiraju na pravu i pravičnosti. Partnerska veza ili brak ne funkcionišu po principu crno ili belo. Insistiranje na „Ja sam u pravu“, a „Ti nisi u pravu“, najčešće samo vodi u iscrpljivanje oba partnera stalnim prigovaranjem i raspravama. Svakodnevno čujemo „Kada sam u pravu, ja ne odustajem“, „Neću popustiti, jer sam u pravu“, „U pravu sam i biće kako ja hoću ili nikako“. Ljudi koji tako razmišljaju zaboravljaju na važan dijalektički princip u komunikaciji:

  1. Uvek postoji više nego JEDAN ispravan način da se sagleda jedna situacija i više nego JEDNO ispravno razmišljanje o situaciji: Ja sam u pravu i druga osoba je u pravu!

Zamislite da se svaka situacija oko koje se sporite sa partnerom nalazi u centru kruga.

Iz ugla iz koga vi gledate događaj, vaš izbor je ispravan, a iz ugla vašeg partnera, njegov izbor je ispravan. Tijana je u pravu kada kaže da može da postupa sa svojim novcem kako želi, zar ne? Ali i Aca je u pravu kada kaže da ne treba razbacivati  novac, zar ne? Isto važi i za Vanju i njenog muža.

  1. Dve stvari (činjenice) koje se čine ili jesu potpuno suprotne mogu obe biti TAČNE

Drugi debatom primoravaju partnera da uradi nešto što ne želi, pritom ne insistirajući na pravičnosti, već uveravaju partnera kako je to za njegovo, njihovo ili neko više dobro. Partner na kraju na to i pristane zato što je iscrpljen i izmoren višečasovnim ubeđivanjem, a u tom stanju više nije ni siguran da li ispravno rasuđuje.

Gordana priča o svom bivšem dečku. “Dugo sam bila sama, a onda se pojavio on i uneo vedrinu u moj život. Iznenada je sve postalo i lepše i lakše. Putovali smo, izlazili, uživali. Nažalost, moja sreća nije bila potpuna. Mojoj sestri, sa kojom sam jako bliska, on se od samog početka nije dopao. A te antipatije su, doduše, bile obostrane. Dok sam bila sama, puno vremena sam provodila sa sestrom i njenom decom, a sada sam jednostavno bila rastrzana između njih i stalno morala da kalkulišem. Sve me je to jako umaralo. Počeo je da mi prigovara, ali sam se odlučno suprotstavila. Onda je promenio taktiku. I tada su krenule iscrpljujuće rasprave. To nisu bile svađe, naprotiv, MI PRIČAMO. Ja sam u početku to prihvatala jer me je oduševljavalo što se uopšte u vezi priča. Sa dečkom pre njega je bilo nemoguće razgovarati. Jednom smo pričali od ponoći do pet ujutru, a ja u 7 ustajem da bih išla na posao.  Razgovor se obično svodi na to da on razume da ja želim da viđam sestru i njenu porodicu, ALI… Iza tog ALI sledi niz dokazivanja, argumentovanja, pozivanja na sopstveno životno iskustvo i iskustva drugih ljudi, istraživanja, internet, iscrpljujuću priču o osećanjima… O jednoj te istoj temi se pričalo danima i danima, bez ikakvog zaključka, samo da bi se pričalo. I uvek ostaje da on ne želi da utiče na mene, već pušta mene da odlučim šta je za mene bolje: neću valjda večito da nekome služim, dadiljam, ugađam, te oni mene koriste, emocionalno ucenjuju, itd. I jednostavno sam se umorila. Bilo mi je jako stalo do njega tada. Prestala sam da idem kod sestre, javljala sam joj se samo sa posla, i pazila sam da ne vidi i ne otkrije da smo u bilo kakvoj vezi. Ali, ta posesivnost se samo širila. Počela je prvo da mu smeta jedna moja drugarica, pa sam proredila viđanje sa njom. Onda mu se nije dopao jedan moj kolega, pa drugi kolega, pa dve koleginice. Ubrzo sam na pauzu išla sama ili sedela sama u kancelariji. Ubrzo sam ludela i na sam pomen kako treba da razgovaramo, jer sam znala šta me čeka. I jednostavno sam prekinula i prestala da mu se javljam. To je bio jedini način.”

Povezani članci

Potrebe u partnerskom odnosu

Potrebe u partnerskom odnosu

Po definiciji, dobra veza je ona u kojoj postoji više trenutaka sreće i zadovoljstva od patnje i nezadovoljstva (Marić, 2012). Da bi par uopšte mogao da oseća sreću i zadovoljstvo u vezi neophodno je da budu zadovoljene sržne emocionalne potrebe kod oba partnera....

Puna svesnost u partnerskom odnosu

Puna svesnost u partnerskom odnosu

Za većinu ljudi život je pokretna traka prepuna izvora stresa. Postoje dani kada se jednostavno osećate loše, a često ne možete da identifikujete zašto.  Ili je uzrok vrlo duboko u slojevima vašeg uma da je teško do njega doći. Ili ste uzrok s razlogom zatrpali...

Muškarci kao žrtve zlostavljanja u vezi ili braku

Muškarci kao žrtve zlostavljanja u vezi ili braku

Na mnogo načina, muškarci su nevidljive žrtve zlostavljanja u vezi ili porodičnog nasilja. Kada razmišljamo o zlostavljanju ili nasilju, po automatizmu imamo ideju o ženi žrtvi i muškarcu zlostavljaču. Retko zamišljamo mušku žrtvu, ako je uopšte ikada i zamislimo. Čak...

0 коментара

Prosledi komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *