Loš brak je gori po decu od razvoda

окт 29, 2020 | Roditelji i deca | 0 Komentara

 

Postoje dve velike grupe loših brakova: brakovi u kojima ima verbalnog i/ili fizičkog nasilja i brakovi supružnika koji žive odvojene živote, distancirani i emocionalno nepovezani. I jednoj i drugoj grupi brakova, bez obzira što se radi o potpuno različitim dinamikama odnosa, zajednička je patnja. 

Mnogi loši brakovi, oba tipa, opstajali su, bar deklarativno, zbog dece. 

Možda ste i vi kao dete bili deo lošeg braka svojih roditelja, bilo kao pasivni posmatrač i trpilac, bilo kao aktivni učesnik.

Neka deca su prisustvovala svađama, dugim periodima bez komunikacije ili tučama kao pasivni posmatrači, a od neke dece je traženo da zauzimaju stranu, štite jednog od roditelja ili su ona sama instinktivno preuzimala tu ozbiljnu, odraslu ulogu na sebe. Možda ste se kao dete osećali krivim zbog lošeg braka roditelja ili dovijali na različite načine da ih pomirite i naterate da se zavole. Možda ste jedva čekali da pobegnete iz takve porodice i danas krivite svoje roditelje što se nisu razveli i spasili vas patnje u ranom uzrastu.

U drugoj grupi loših brakova dete ne prisustvuje nasilju. Često su takvi brakovi za okolinu skladni. Ali i u takvim brakovima dete intuitivno oseća nesreću svojih roditelja, njihovu distanciranost i nedostatak intimnosti i ljubavi.

Deca koja su bila svedoci loših brakova svojih roditelja, često se i sama nađu, u nekom trenutku u svom životu, u nekoj toksičnoj vezi ili braku iz koga ne mogu ili ne žele da izađu, baš kao i njihovi roditelji. Kao razlog ili razlozi se možda ponovo navode deca, ali su u osnovi često brojni emocionalni i praktični problemi: krivica, strah, stid, bes ili loša finansijska situacija. Na taj način se obrazac ponavlja, sa uključivanjem još jedne generacije u patnju.

Kada brak postane toksičan, razvod može da pomogne deci i da spreči teže posledice u budućnosti.

Da li će razvod biti doživljen kao katastrofa ili može da pomogne detetu, zavisi od toga kakav će stav njegovi roditelji zauzeti i kakav će njihov međusobni odnos biti posle razvoda. Međutim, jedna stvar je nesporna: ostajanje u toksičnom braku će doneti deci više štete no dobrog.

Loš brak može da ošteti dete na mnogo načina. Možda ćete se prepoznati u nekim problemima ako su vaši roditelji imali loš brak. Možda su neki problemi kod vas i dalje aktuelni, a neke ste radom i upornošću uspeli i da prevladate. Najčešće posledice lošeg braka roditelja po dete su:

 

1. Problemi u intimnim odnosima 

Odnos naših roditelja ostavlja emocionalni trag na nama i on nikada ne nestaje.

Svako ljudsko biće i njegov kasniji život oblikuju u najvećoj meri četiri bitne komponente njegovog ranog detinjstva: temperament sa kojim se dete rađa, brak roditelja, ponašanje roditelja prema detetu i sredina u kojoj dete odrasta (vršnjaci, škola, sredina).

Kada su roditelji konstantno u sukobu ili potpuno distancirani u braku bez intime i ljubavi, deca uvek trpe posledice takvih toksičnih odnosa.

Brak u kome su česte svađe, pretnje napuštanjem ili odlasci jednog od roditelja, onemogućava da se dete oseća sigurno. Sigurnost je jedna od bazičnih emocionalnih potreba deteta. Ako nema sigurnosti i predvidljivosti koja sledi iz nje, dete oseća stalnu strepnju i tenziju. Strepnja se odnosi na iščekivanje da će se sukobi među roditeljima ponoviti, da će se roditelji rastati i da će život kakav dete poznaje nestati, i da će uslediti drugačiji, neizvesni život (i poznato zlo je bolje od nepoznatog dobra). Nažalost, dete često kao odrasla osoba ponavlja ove obrasce iz najranijeg detinjstva, proživljavajući brak svojih roditelja kroz svoje intimne veze. Može da bira partnere koji su nestabilni i na koje se ne može ni emocionalno ni praktično osloniti, ili pak partnere koji su odbacujući i nespremni za vezivanje.

Ako su opet roditelji distancirani međusobno i isključeni veliki deo vremena, dete se oseća zanemareno, nedovoljno voljeno i nedovoljno povezano sa roditeljima. U odraslom životu takva deca imaju poteškoća da nađu partnera koji će ih dovoljno voleti i često imaju utisak da njihove emocionalne potrebe za ljubavlju i pažnjom nikada neće biti zadovoljene.

 

2. Nestabilan osećaj sopstvenog identiteta/Ko sam ja i kuda želim da idem?

Rat među roditeljima ostaje duboko ukorenjen u dečijem umu, bez obzira na to da li je reč o otvorenom sukobu ili tihom ratu distanciranih supružnika. Detetu treba usmeravanje i vođstvo od strane roditelja, a roditelji koji su u ratu često nisu i ne mogu da budu dobre vođe. Jedan od razloga je to što su suviše zauzeti svojim problemima i nisu u mogućnosti da na adekvatan način usmeravaju decu. Drugi, zato što obuzeti ličnim sukobom koriste dete u svrhu manipulacije, osvete ili posredovanja u sukobu sa drugim roditeljem.

Dete se oseća razapeto: oni žude da budu voljeni, ali odbijaju bliskost jer bliskost može da povredi i uzrokuje patnju; željni su prijateljstva, ali biraju izolaciju, jer je sigurna i čuva ih od bola; imaju i intelektualne ili kreativne sposobnosti, ali ipak sabotiraju sopstvene ideje i ciljeve, jer se plaše neuspeha, nisu u stanju da se dovoljno disciplinuju ili ne vide smisao ni u čemu što rade.

Spoljašnji sukob između roditelja na kraju postaje unutrašnja borba sa samim sobom.

 

3. Strah od intimnosti

Deca koju su odgajili roditelji u svađi imaju velike teškoće u zbližavanju sa drugima. Intimnost aktivira traumu koje su pretrpeli prisustvujući roditeljskim svađama, tako da oni izbegavaju bliskost kako bi izbegli potencijalni sukob i mogućnost da budu povređeni i da osete preplavljujuća osećanja iz svog detinjstva. Ako i uspeju da uspostave intiman odnos, ostaju preterano obazrivi i zatvoreni. Vremenom, partneru to počinje da smeta i prvi konflikti obično nastaju oko toga. Kada se desi konflikt najčešće biraju da pobegnu ili će ponovo odigrati konflikt svojih roditelja u svojoj novoj vezi ili braku.

4. Problemi sa raspoloženjem

Roditelji koji se svađaju podižu decu koja imaju ozbiljne probleme sa raspoloženjem koji se manifestuju kao bespomoćnost, beznadežnost, depresivnost, osećaj praznine. Ovi osećaji su teški kako za dete tako i za odraslu osobu. Ozbiljni poremećaji raspoloženja vode u patološke načine umirivanja (alkohol, droge, lekovi, igrice, hrana, samopovređivanje) ili samosabotirajuća ponašanja.

Povezani članci

Usamljenost kod majki novorođenčeta

Usamljenost kod majki novorođenčeta

Malo parova koji postaju roditelji po prvi put ima jasna očekivanja u vezi toga u kojoj meri će im se život promeniti nakon rođenja prvog deteta. Fizička i mentalna iscrpljenost i stalna pažnja koju novorođenčad traže, ne ostavljaju vremena za individualnost i...

Jasni dokazi: i pljeskanje po guzi šteti

Jasni dokazi: i pljeskanje po guzi šteti

Kao novopečeni roditelj, bila sam potpuno šokirana kada sam se jednog dana jedva izborila sa neodoljivom potrebom da pljesnem svog dvogodišnjeg sinčića. Posle sata punog izazova provedenog u kupovini, u tržnom centru, on je namerno povukao gomilu majica sa police u...

Da li je vašem detetu potrebna terapija?

Da li je vašem detetu potrebna terapija?

Priredile: Dragica Nenadić, specijalni pedagog i Katarina Višić, psihoterapeut  Roditelji se često pitaju da li je detetu potrebna terapija ili savetovanje. Ako u nekom od sledećih pokazatelja prepoznate svoje dete trebalo bi da se posavetujete sa stručnjakom za...

0 коментара

Prosledi komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *