Stvari koje mentalno jake osobe rade

феб 19, 2020 | Život | 0 Komentara

Psihički jaki i slabi ljudi: šta ih razlikuje

Često čujemo kako je neko slab ili jak psihički, neko emotivac, a neko „srca kamenoga“.

Za psihički jake ljude važi da:

  1. Nastavljaju dalje. Ne traće vreme na samosažaljevanje. Zdravo samosažaljenje povremeno ne šteti, ali neki ljudi idu u krajnost i utapaju se u samosažaljenju: „Jadan ja, da se za zelen bor ’vatim i on bi se zelen osušio.“ Samosažaljenje je siguran put u depresiju, isto kao i osećanje krivice i sažaljevanje drugih.
  2. Kontrolišu se i u stresnim situacijama. Ne odriču se svoje moći. Moć samokontrole je jedna od najvažnijih stvari u interpersonalnim situacijama i u životu uopšte. Gubitak kontrole daje utisak nemoći, posebno u besu i strahu, a nemoć vodi u samoporažavajuća ponašanja i kvari odnose sa drugim ljudima.
  3. Raduju se promenama. Promene su uvek dobrodošle. „Ko zna zašto je to dobro?!“ Neguju optimističan pogled na svet i probleme doživljavaju kao priliku za promenu nabolje, a ne kao katastrofu. „U svakom zlu ima nešto dobro“, krilatica je mentalno jakih ljudi.
  4. Biraju da budu srećni. Ne žale se. Ne gube energiju na stvari koje ne mogu da kontrolišu. Ako ne mogu da kontrolišu i menjaju situaciju, biraju da kontrolišu svoja osećanja i da prihvataju ono što je (trenutno) nepromenljivo. Čak i u veoma teškim životnim situacijama BIRAJU DA OSTANU POZITIVNI, DA NAĐU I U TAKVOM ŽIVOTU NEKO ZADOVOLJSTVO i ne odriču se svoje sreće. Sreća je izbor, a ne sticaj okolnosti.
  5. Oni su ljubazni, korektni i fer, ali se i ne plaše da se zauzmu za sebe. Nije im cilj da zadovoljavaju želje drugih ljudi, ali su isto tako i ljubazni i dobronamerni prema drugima. Ljubaznost i dobronamernost ne treba mešati sa naivnošću, jer mentalno jake osobe znaju da se zauzmu za sebe i da se odbrane od manipulacije. Pritom, ne znači da pritom neće osećati nelagodu ili veliku neprijatnost, ali je bitno da ih to negativno osećanje ne sprečava da brane sebe: hrabri su uprkos osećanju.
  6. Spremni su da rizikuju. Dobro promisle između rizika i dobiti pre nego što preduzmu neki korak. Nisu plašljivi, ali ni bezumno hrabri. Za svaku važnu odluku urade analizu dobiti i štete.
  7. Investiraju svoju energiju u sadašnji trenutak. Ne žive u prošlosti. Ne žive ni u budućnosti. Život u prošlosti vodi u depresiju, krivicu, stid, a u budućnosti u anksioznost.
  8. Preuzimaju odgovornost za svoja ponašanja. Ne ponavljaju istu grešku iznova i iznova. Uče na svojim, ali i greškama drugih ljudi. Svesni su da svako ponašanje ima svoju posledicu. U interpersonalnim situacijama uvek razmišljaju o posledicama i spremni su da se izvine za svoja loša ponašanja.
  9. Raduju se uspesima drugih ljudi. Ne obezvređuju tuđe uspehe. To ne znači da ne osećaju zdravu zavist kada neko postigne ili poseduje nešto što i oni žele da postignu ili poseduju. Naprotiv, gledaju na to sa vedrije strane i zdravu zavist shvataju kao motivišuće osećanje. Po principu: kada može on/a, mogu i ja. Ne nipodaštavaju tuđa postignuća, ne žele da unište ili pokvare tuđi uspeh…
  10. Spremni su i na neuspehe. Ne odustaju posle neuspeha. Svaki neuspeh je šansa za poboljšanje. Strah od neuspeha ih ne sprečava da pokušavaju iznova i idu ka svojim ciljevima. Nisu ludo hrabri, naprotiv, samo idu uprkos strahu.
  11. Uživaju kada imaju vreme samo za sebe. Ne plaše se da budu sami. Ne beže od samoće. Osećaju se dobro sami sa sobom. U stanju su da tolerišu i neprijatne misli koje im dolaze u um u tim trenucima i da se njima ne bave, ili da im pak bavljenje njima nije izvor velike patnje. Ne traže društvo drugih da bi „zatrpali svoja loša osećanja“ i da bi se osećali dobro.
  12. Spremni su da rade i postižu uspehe samo zahvaljujući sebi i svojim zaslugama. Ne misle da im iko išta duguje. Nemaju ideju da su zaslužili da im drugi pomognu ili da moraju da im pomognu jer su slabi i nemoćni. Veruju u svoje snage i oslanjaju se na sopstvene snage. Podršku nalaze pre svega u sebi, pa tek onda u drugim ljudima. To ne znači da se ne udružuju sa drugima ili da izbegavaju rad sa drugim ljudima, naprotiv, ali znaju da se na sebe uvek mogu osloniti u teškim vremenima.
  13. Istrajni su. Ne očekuju trenutne rezultate. Istrajnost je najvažnija osobina uspešnih ljudi. Roditelji koji žele da odgoje uspešnu decu moraju da rade na njihovoj istrajnosti. Istrajnost je kombinacija strpljenja i upornosti. Podrazumeva da se teške stvari mogu raditi disciplinovano, čak i kada se cilj ne nazire i kada se u samom procesu rada malo ili nimalo uživa.
  14. Preispituju svoje životne filozofije. I menjaju ono što je neophodno. Grubo, postoje četiri velike životne filozofije. Prva insistira da se stvari rade na najbolji mogući (savršen) način (filozofija perfekcionizma), druga da se mora biti voljen od svih značajnih ljudi (svi ljudi koji mi znaće MORAJU da me vole), treća da sve mora u životu ići lako i glatko (filozofija (ne)tolerisanja frustracija) i četvrta je ratoborna (insistiranje na pravdi, da se ljudi moraju odnositi s poštovanjem i sl.). Mentalno jake osobe zamenjuju iracionalne filozofije (koje ih ne vode ka ciljevima, motivišu na samoporažavajuća ponašanja, izazivaju veliku psihičku patnju) racionalnim i stalno vežbaju svoje racionalno razmišljanje.
  15. Mudro troše svoju mentalnu energiju. Ne traće vreme na nekorisne misli. Ne troše mentalnu energiju na nekorisno razmišljanje i trude se da prekidaju opsesivne tokove ako su im skloni. Trude se da ne žive u svojoj glavi i da probleme koje imaju rešavaju u realnosti.
  16. Razmišljaju produktivno. Negativne misli zamenjuju mislima koje im koriste. Korisne misli nisu pozitivne misli koje nemaju utemeljenje u realnosti.
  17. Tolerišu neprijatnost. Prihvataju svoja negativna osećanja i ne dozvoljavaju da ih ona kontrolišu. Psihički jake osobe nisu osobe bez ikakvih osećanja. Psihički jake osobe imaju ista osećanja kao i svi ljudi, pa i slabi. Razlika između jakih i slabih je u načinu kako se nose sa tim osećanjima. Česta je zabluda da oni nisu „emotivci“ ili da ih „to ne pogađa“. Oni jesu emotivni, jer osećaju, ali i svesno biraju da se nekim stvarima ne bave, jer ne žele da troše svoju psihičku energiju na stvari koje već za deset minuta neće biti važne.
  18. Razmišljaju o svom napretku svakoga dana. Izdvajaju vreme da razmisle šta su postigli i kuda idu. Psihički jaki ljudi nisu ni najbogatiji, ni najuspešniji, ni najlepši ljudi na svetu…Psihički jaki ljudi su samo odlučili da vreme koje imaju prožive uz što manje boli i što više zadovoljstva.

 

(Adaptirano sa Forbes.com)

Povezani članci

Strah, fobija i anksioznost: sličnosti i razlike

Strah, fobija i anksioznost: sličnosti i razlike

Strah nije isto što i anksioznost i fobija. Šta su strahovi? Strahovi su emocionalne reakcije na događaje koji se objektivno mogu posmatrati kao opasni, kao što su vožnja na autoputu u suprotnom smeru, učestvovanje u tuči, nasilni partner, pa se izbegavanje takvih...

Strah od javnog nastupa

Strah od javnog nastupa

Strah od javnog nastupa po svom intenzitetu svrstava se u isti rang sa strahom od smrti. Nastaje i održava se po principu „Loš glas daleko se čuje“. Strah od javnog nastupa najčešće se stiče socijalizacijom. Deca, čaki i ona stidljivija, često nemaju strah od javnog...

Razvojne faze čoveka po Eriksonu

Razvojne faze čoveka po Eriksonu

Autor: Jelena Janjić, pedagog i porodični savetnik   Erik Erikson bio je američko-danski psihoanalitičar jevrejskog porekla. Najpoznatiji je po teoriji psihosocijalnog razvoja čoveka i uvođenju termina kriza identiteta. Eriksonov biološki otac, poreklom Danac,...

0 коментара

Prosledi komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *