Usamljenost kod majki novorođenčeta

нов 9, 2020 | Roditelji i deca | 0 Komentara

Malo parova koji postaju roditelji po prvi put ima jasna očekivanja u vezi toga u kojoj meri će im se život promeniti nakon rođenja prvog deteta. Fizička i mentalna iscrpljenost i stalna pažnja koju novorođenčad traže, ne ostavljaju vremena za individualnost i aktivnosti koje su definisale njihov prethodni život.

Razlike u očekivanja i realnosti su pogotovo velike kod roditelja koji su imali vrlo aktivan život pre rođenja deteta, bez obzira da li je u pitanju bilo zahtevno radno mesto, bogat socijalni život ili hobi koji je uzurpirao puno vremena. Čak i oni koji mogu da predvide ove promene slušajući iskustva drugih roditelja – retko mogu da predvide i njihov intenzitet.

Upravo iz tog razloga je prva godina po rođenju prvog deteta jedan od najosetljivijih perioda u braku ili vezi para, bez obzira na prethodno pozitivno iskustvo u zajedničkom životu i dobar i stabilan odnos koji su imali pre rođenja deteta. Velika promena u načinu života i obavezama oko deteta je izvor velikog broja konflikata, sa okidačima koji nisu postojali pre detetovog rođenja.

Međutim, postoji jedan problem koji nekolicina novih roditelja ipak može da predvidi, pogotovo majke koje doje – a to je usamljenost.

Neko može da pomisli da imati novorođenče pored sebe (ili na sebi) bukvalno svaki minut dana i noći dovodi do upravo suprotnog problema – do žudnje za samoćom. Ali, dok se novopečene majke mogu osećati veoma povezano sa svojom novorođenčetom, često se osećaju odsečenim od svih drugih – uključujući i  partnera.

Džensi Dan, autorka knjige za poboljšanje odnosa „Kako da ne mrzite svog muža nakon dece“, bila je iznenađena usamljenošću koju je osećala.

„Počela sam da se osećam veoma usamljeno, negde otprilike tri nedelje posle porođaja. Prve dve nedelje provela sam u kući svojih roditelja, onda sam otišla kući, a moj muž se vratio na posao. Sećam se, bilo je kasno proleće, i izvela bih bebu u šetnju kolicima, i ceo dan bismo šetale po našem kraju, i ponekad, pored jednog ili dva telefonska razgovora, ne bih pričala ni sa kim satima… U meni su bila izmešana osećanja.“

Usamljenost, pogotovo onda kada dugo traje, može da utiče na naše psihičko zdravlje. Može biti posebno problematično ako vas zatekne nespremnima.

Rejčel D’Apis u knjizi „Dobrodošli u klub: 100 prekretnica u bebinom razvoju za koje niste znali“, piše:

„Roditeljstvo predstavlja usamljenost. Nisam znala da to izgleda ovako. Postojali su dani kada sam se sama sa bebom kod kuće osećala kao – znate onaj trenutak u igri žmurke kada shvatite da vas niko ne traži? E upravo tako, samo još usamljenije.“

Zbog toga što novopečeni roditelji ne mogu da predvide da će se osećati usamljeno, često se muče da identifikuju problem i shvate koja su rešenja. „Sada kada razmišljam o tome, nikada mi ne bi palo na pamet da pozovem prijatelja ili člana porodice i kažem „Usamljena sam“, kaže Džensi Dan. „Moja razmišljanja i osećanja su bila rasplinuta i ne znam da li bih tada bila sposobna da ih identifikujem kao usamljenost. Sada vidim da sam apsolutno upravo to bila. Ako mi je trebala povezanost, umesto toga, pozvala bih nekoga i pitala nešto na temu beba, recimo: „Šta misliš, da li da je probudim iz popodnevne dremke ako je spavala više od dva sata?“

Iako su ti pozivi trenutno umirujući, ne mogu mnogo da pomognu oko usamljenosti i izolacije.

Šta  raditi kada osetite usamljenost:

  1. Prepoznati da se osećate usamljeno. Zapitajte sebe da li se osećate izolovano i usamljeno. Kada shvatite da je verovatno to slučaj, biće lakše da ispunite svoju potrebu za povezivanjem. Identifikovanje problema, tj. nezadovoljene potrebe je ključno; u suprotnom, pripisaćete osećanje umoru ili hormonima, i nećete shvatiti da zaista postoji problem koji treba rešiti.
  2. Negujte veze sa porodicom i prijateljima sa kojima se osećate relaksirano i rotirajte posete kako ne biste provodili previše sati i dana sami sa svojim novorođenčetom.
  3. Potražite druge majke koje imaju slično iskustvo ili grupe za roditelje na internetu. Iskustva drugih roditelja mogu biti od velike pomoći, a kontakt sa njima smanjuje osećaj usamljenosti. Ako nemate širok socijalni krug ili živite daleko od porodice i bliskih prijatelja, ovo je odličan način da umanjite osećaj usamljenosti. I virtuelna konekcija je konekcija sa drugim ljudskim bićem, pogotovo ako sa druge strane imate osobu koja je u istoj situaciji i razume vaše pobleme.
  4. Diskutujte o potencijalnom rešenju sa svojim partnerom – ili ako ste samohrani roditelj, sa drugim roditeljima ili članovima porodice. Perspektiva drugih ljudi često zna da pomogne. Kada imamo emocionalni problem često ne vidimo više od jednog rešenja ili uopšte ne vidimo rešenje. Drugi ljudi imaju jasniju percepciju i mogu da ponude više rešenja, posebno ako nisu emocionalno uključeni kao i vi.
  5. Koristite opciju video poziva ako je to moguće. Dobro je da imate video-čet prozor otvoren na svom računaru, kako biste bili stalno u kontaktu sa prijateljima ili porodicom. Nije neophodno da razgovarate sve vreme, ali osećaćete se kao da ste zajedno ako popričate o tome kako su proveli dan/noć i to može da umanji osećaj usamljenosti.

Tako što će predvideti psihološke probleme i što će preduzeti korake kako bi ublažili njihov uticaj, novopečeni roditelji mogli bi da značajno smanje sebi nivo stresa i imaju mnogo pozitivnije iskustvo u prvim nedeljama i mesecima života svog deteta.

Literatura:

The Unexpected Loneliness of New Mothers, Guy Winch

Povezani članci

Loš brak je gori po decu od razvoda

Loš brak je gori po decu od razvoda

  Postoje dve velike grupe loših brakova: brakovi u kojima ima verbalnog i/ili fizičkog nasilja i brakovi supružnika koji žive odvojene živote, distancirani i emocionalno nepovezani. I jednoj i drugoj grupi brakova, bez obzira što se radi o potpuno različitim...

Jasni dokazi: i pljeskanje po guzi šteti

Jasni dokazi: i pljeskanje po guzi šteti

Kao novopečeni roditelj, bila sam potpuno šokirana kada sam se jednog dana jedva izborila sa neodoljivom potrebom da pljesnem svog dvogodišnjeg sinčića. Posle sata punog izazova provedenog u kupovini, u tržnom centru, on je namerno povukao gomilu majica sa police u...

Da li je vašem detetu potrebna terapija?

Da li je vašem detetu potrebna terapija?

Priredile: Dragica Nenadić, specijalni pedagog i Katarina Višić, psihoterapeut  Roditelji se često pitaju da li je detetu potrebna terapija ili savetovanje. Ako u nekom od sledećih pokazatelja prepoznate svoje dete trebalo bi da se posavetujete sa stručnjakom za...

0 коментара

Prosledi komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *