Disanje i emocije

авг 22, 2020 | Život | 0 Komentara

Već vekovima je u kulturama istoka pravilno, kontrolisano disanje moćan instrument za smirivanje tela i uma i kontrolu emocija. Čak i u našem jeziku, siromašnom u pojmovima koji opisuju psihički život, mnoga emotivna stanja objašnjavamo i najdublje proživljavamo upravo preko disanja. U ordinacijama psihoterapeuta na početku terapije su česte izjave: Guši me sve to, Utapam se u tuzi, Davim se u problemima, a na kraju: Odahnuo sam, Prodisao, Konačno živim punim plućima. U našoj kulturi duša je smeštena upravo u grudnom košu i time tesno povezana sa procesom disanja.

Svi intuitivno znamo da disanje može da reguliše događanja u našem umu i emocionalna stanja. Koliko smo puta i sami rekli ili čuli da samo treba da udahnemo duboko kada nešto krene po zlu. Sada imamo i naučno objašnjenje za to.

Doskoro se mislilo da je samo misao uzročnik osećanja, odnosno da samo način razmišljanja o određenoj situaciji određuje kako ćemo se osećati. Nedavno se desila prava revolucija u naučnim krugovima, jer je pokazano da i obrazac disanja može biti neposredni preteča emocije. Svako osećanje ima svoj obrazac disanja: ljudi u strepnji i panici dišu kratko, brzo i plitko (“Gušim se”). Za ljutnju su karakteristični dugi, prisilni udisaji (hukće od besa). U smirenost nas vode dugi, ritmični izdisaji. Kod zadovoljstva su i izdisaji i udisaji dugi. Ali čak i kada nismo u strepnji ili ljutnji, a primenimo obrazac disanja karakterističan za ta osećanja, mi možemo da proizvedemo to osećanje, bez upliva uma, odnosno misli.

Disanje je jedina telesna funkcija koja može biti i voljna i nevoljna. Možemo da dišemo i ne upravljajući njime, ali i svesno ubrzavajući i usporavajući ritam do potpunog prestanka. To nije moguće sa radom nijednog drugog organa (srca, bubrega, creva) gde se svi procesi odvijaju  mimo naše volje.

Pravilno, kontrolisano disanje ima kratkoročne i dugoročne pozitivne efekte na psihičko i fizičko zdravlje. Kontrolisano disanje aktivira deo nervnog sistema koji nije pod kontrolom naše volje, poznat  kao parasimpatikus. Parasimpatikus čini da nam telo i um budu mirniji i čuva ih od iscrpljivanja: smanjuje se broj otkucaja srca, snižava krvni pritisak, usporava metabolizam i mišići su manje napeti, a strepnju i depresivno raspoloženje zamenjuju zdrava osećanja.

Fizičko vežbanje i kontrolisano disanje smanjuju i nivo hormona stresa, kortizola. Niže vrednosti ovog hormona utiču na mirnije stanje tela i uma i produžavaju život.

Pravilno, kontrolisano disanje je disanje stomakom, a ne grudnim košem. Pri pravilnom udisaju se prvo ispupčuje stomak, a potom i blago grudni koš. Pri izdisaju se i stomak i grudni koš ravnomerno spuštaju. Udisaj uvek treba da bude kroz nos, a izdisaj kroz poluotvorena usta. Udisaj treba da bude kraći od izdisaja.

Pravilno, kontrolisano disanje se vežba. Smestite se udobno na ravnu stolicu ispravljenih leđa. Glava i kičmeni stub treb da budu u istoj ravni. Stavite obe ruke na stomak, jednu preko druge. Zatvorite oči. Duboko udahnite kroz nos, brojeći do 3. Udah treba da bude dovoljno dubok da vam se ruke na stomaku podignu. Kada izbrojite do 3, zadržite dah kratko, a onda izdahnite kroz poluotvorena usta brojeći do 5. Ovaj ciklus udisaj-pauza-izdisaj ponovite 10-15 puta.
Vežbajte 3 puta dnevno dok ne usavršite tehniku, a onda vežbajte kad god je moguće.

Pošto je disanje i nesvesna radnja lako se vraćamo starim navikama. Treba da vežbate što češće da bi promene u nervnim strukturama nastale. Vremenom, mozak gradi nove nervne puteve i nove navike u disanju ispoljavaće se automatski, bez vaše volje i svesnog napora.

Dugotrajno sedenje je neprijatelj pravilnog disanja. Dugo sedenje za stolom vodi lošem držanju, loše držanje pritiska organe u trbušnoj šupljini i grudnom košu, a srce i pluća su stegnuti. Udisaj i izdisaj su neritmični i plitki. Osećamo se teskobno, napeto i nespokojno. Ako provodite mnogo vremena sedeći, pravite kratke i česte pauze za šetnju, uz vežbanje pravilnog disanja.

 

 

 

 

Povezani članci

Strah, fobija i anksioznost: sličnosti i razlike

Strah, fobija i anksioznost: sličnosti i razlike

Strah nije isto što i anksioznost i fobija. Šta su strahovi? Strahovi su emocionalne reakcije na događaje koji se objektivno mogu posmatrati kao opasni, kao što su vožnja na autoputu u suprotnom smeru, učestvovanje u tuči, nasilni partner, pa se izbegavanje takvih...

Strah od javnog nastupa

Strah od javnog nastupa

Strah od javnog nastupa po svom intenzitetu svrstava se u isti rang sa strahom od smrti. Nastaje i održava se po principu „Loš glas daleko se čuje“. Strah od javnog nastupa najčešće se stiče socijalizacijom. Deca, čaki i ona stidljivija, često nemaju strah od javnog...

Razvojne faze čoveka po Eriksonu

Razvojne faze čoveka po Eriksonu

Autor: Jelena Janjić, pedagog i porodični savetnik   Erik Erikson bio je američko-danski psihoanalitičar jevrejskog porekla. Najpoznatiji je po teoriji psihosocijalnog razvoja čoveka i uvođenju termina kriza identiteta. Eriksonov biološki otac, poreklom Danac,...

0 коментара

Prosledi komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *