Potrebe u partnerskom odnosu

јун 17, 2022 | Ljubav i seks | 0 Komentara

Po definiciji, dobra veza je ona u kojoj postoji više trenutaka sreće i zadovoljstva od patnje i nezadovoljstva (Marić, 2012). Da bi par uopšte mogao da oseća sreću i zadovoljstvo u vezi neophodno je da budu zadovoljene sržne emocionalne potrebe kod oba partnera.

Svima nama u vezi treba (sržne emocionalne potrebe):

  1. Sigurna povezanost sa partnerom (bliskost, intimnost, uzajamna briga)

Upoznavanje i zbližavanje sa partnerom se odvija još u prvoj fazi veze, fazi poznanstva, a u kasnijim fazama se razvija i učvršćuje. Sigurna povezanost sa partnerom podrazumeva otvorenost, deljenje iskustava, međusobno uključivanje u dnevne aktivnosti partnera, izveštavanje o dnevnim aktivnostima, planiranje i postavljanje ciljeva koji su u zajedničkom interesu.

Ipak, ono što je bitno na početku veze, može postati nebitno na duge staze i obratno.

Odnosi među partnerima su fluidni i promenljivi. Svaki odnos može da se popravi, ali i da se pokvari. Kada imamo dvadeset godina naša očekivanja od partnerskog odnosa nisu ista kao u četrdesetoj, kao što i sam partner na naše zahteve i potrebe ne mora odgovarati jednako žustro i sa oduševljenjem kao u vreme najveće zaljubljenosti (ako uopšte na njih i odgovara).

Zato se naši kriterijumi o poželjnim osobinama partnera jednostavno promene: i sami se s godinama i iskustvom menjamo, i možda, tako promenjeni i partneru više ne odgovaramo. 

Nekada emocionalna kriza koja nastane nekim praktičnim povodom (novac, sterilitet, vaspitanje dece, bolest u porodici, karijera i planovi vezani za karijeru) promeni način na koji doživljavamo partnera: njegove vrline postanu iritantne i opterećujuće mane. Naša očekivanja od partnera u toj krizi drugačija su od onoga što se u realnosti dešava. Maja i Slavko su u braku pet godina i kriza u njihovom odnosu počinje u toku lečenja steriliteta, a pogoršava se sa bolešću Majinih roditelja. Majin otac je oboleo od karcinoma i Maja, jako vezana za roditelje, veliki deo svog vremena, energije i uopšte emocionalnog angažmana preusmerava na lečenje i brigu o roditeljima, umesto na sam partnerski odnos. Slavko, kod koga je Maja uvek cenila ozbiljnost, razložnost i sabranost u teškim situacijama, smatra njeno investiranje preteranim, a Maja njegov odnos ka svom angažmanu doživljava kao bezosećajnost i kriticizam.

(pexels-juan-mendez-1066801)

Vremenom u partnerskom odnosu postaje sve važnije:

  • Spremnost na menjanje i usklađivanje sa partnerom (karijera, obrazovanje, duhovnost, fizički izgled…)
  • Spremnost da prihvatate nesavršenosti jedno kod drugog (kada prođe zaljubljenost i idealizacija partner se vidi drugim očima)
  • Zajedničke životne vrednosti (religijska uverenja, formiranje porodice, karijera, dugoročni životni ciljevi…)
  1. Osećaj da smo bezbedni i zaštićeni (doživljaj da je partner neko na koga možemo da se oslonimo.) U kasnijim fazama veze osećaj da smo bezbedni i zaštićeni pored partnera i da nam je partner oslonac postaju veoma važni i daje im se prednost u odnosu na strast i stalno iskazivanje i pokazivanje ljubavi. Podrška i ljubav se izjednačavaju. Gubitak oslonca (podrške) su mnogi naveli kao prekretnicu u svom odnosu sa partnerom. To se tumačilo kao izdaja, a taj konkretni događaj kao tačka od koje je krenuo sunovrat odnosa. To se često dešava ako postoji nerazrešeni konflikt u široj porodici, nezauzimanje za partnera u nekom konfliktu, odbijanje da se pomogne partneru da reši lični problem (a partner bi mogao da pomogne).
  2. Ljubav, nega i pažnja. Ljubav se ne podrazumeva. Mnogim ljudima su iskazi ljubavi strani i iskazuju ljubav postupcima: doživljavaju to kao manje neprijatno. Bitno je da partner te postupke prepoznaje kao iskaze ljubavi i da postoji (prećutni) dogovor da se ljubav pokazuje na taj način. Nažalost, postoje parovi u kojima nikada nije bilo ni verbalnih, ali ni jasnih neverbalnih iskaza ljubavi i u kojima je jedan partner bio prinuđen da tumači osećanja suprotne strane i nada se da je voljen. Ovo se najčešće dešava u vezama u kojima se jedan od partnera vezuje na odbacujući način, hladan je, nedostupan i distanciran. O obrascima vezivanja čitajte u članku
  3. Prihvatanje i pohvala (a ne osuda, nipodaštavanje i kritika). Prihvatanje podrazumeva da se partner posmatra kao ljudsko biće koje ima i dobre i loše strane i koje je suviše kompleksno da bi mu se dala jedna jedinstvena ocena. Ali je, baš takav kakav jeste, vredan partnerove ljubavi i pažnje. Pohvala je važan faktor građenja svakog odnosa. Pohvala mora biti sa etiketom: direktna, iskrena, jasna i za konkretni postupak ili svojstvo osobe.
  4. Empatija (razumevanje naših emocija i saosećanje). Empatija se uči kroz aktivno slušanje i pokušaj da se razume način na koji partner razmišlja da bi se moglo zamisliti i njegovo osećanje. Bez razumevanja načina razmišljanja nemoguće je empatisati sa partnerom.
  5. Prostor i vreme za sebe. Autonomija svakog od partnera u odnosu je jako bitna. Par čini dvoje ljudi koji se vole, imaju iste ciljeve i brinu jedno o drugom, a ne simbioza dve osobe sa jednom glavom. Simbiotski (lepljivi) odnosi su retko zadovoljavajući za oba partnera. Osobe koje su zavisne (smatraju da nemaju kapaciteta da se brinu o sebi, precenjuju svoje slabosti i negiraju svoje snage) i koje se vezuju na preokupirajući način, teže da se slepe sa partnerom i najčešće uguše partnera svojom ljubavlju i dežuranjem nad ljubavlju.
  6. Validacija osećanja i potreba , bez minimiziranja i nuđenja rešenja (“Kad mu kažem: “Smučio mi se ovaj posao i ljudi na njemu. Poludeću, puče mi glava”, da mi ne odgovori “Nikad srećna, nikad zadovoljna, stalno tebi nešto fali. A toliki ljudi bez posla” ili “Idi kod lekara”.) Validacija osećanja i potreba je potvrda drugoj osobi da prihvatamo da se oseća na taj način i da nešto želi, čak iako nam se njeno osećanje ne dopada ili mislimo da je mogla drugačije da izabere da reaguje. Osećanja nisu stvar diskusije, o njima se ne raspravlja. Validacija u partnerskom odnosu je vid umirivanja partnera i pružanja utehe. Najčešća greška koja se pravi je negiranje i minimiziranje partnerovih osećanja i potreba ili nuđenje gotovih rešenja. To se obično doživljava kao neosetljivost, znak da partneru nije dovoljno stalo i često je povod za konflikt.
  7. Realistične granice (zaustavi me kada preteram, zaustaviću te kad preteraš!). Postavljanje granica omogućava građenje ravnopravnog odnosa i sprečava da se jedan partner stavlja u poziciju da se podređuje i žrtvuje, a drugi ima superiornu poziciju. Neravnopravnost u odnosu, uz zanemarivanje potreba, vode u nezadovoljstvo i poremećaj kod para.
  8. Spontanost i igra (nisu od suštinske važnosti, ali ulepšavaju vezu).

Kada sržne emocionalne potrebe nisu zadovoljene nastaje nezadovoljstvo, a potom i poremećaj kod para. Nazadovoljstvo podrazumeva postojanje zdravih, a negativnih osećanja. Ona su znak su da u vezi nešto ne funkcioniše, odnosno da neke potrebe partnera nisu zadovoljene. Ako se nezadovoljstvo ne rešava često vodi u poremećaj kod para koji se odlikuje postojanjem nezdravih, negativnih osećanja koja motivišu na samoosujećujuća ponašanja i izazivaju patnju kod oba partnera.

Znaci nezdrave i loše veze:

  1. Loša komunikacija
  2. Nerešeni konflikti
  3. Par malo ili nimalo ne provodi vremena zajedno (nekada je razdvojenost uzrok za nezadovoljavanje sržnih emocionalnih potreba, a češće je posledica: jedan od partnera izbegava drugog ne želeći konflikt)
  4. Emocionalno ili fizičko zlostavljanje (manipulacija i nasilje)

 

Literatura: Shema terapija sa parovima. Tijana Mirović

Naslovna fotografija: pexels-anastasiya-lobanovskaya-792726

 

 

 

 

Povezani članci

Partnerska veza

Partnerska veza

Svaka veza prolazi kroz 4 faze. 1. Faza poznanstva Faza poznanstva može početi iz simpatije, antipatije, prijateljstva, konflikta, pa čak i mržnje ili neprijateljstva. Za ovu fazu je neophodno da postoji makar neko osećanje, prijatno ili neprijatno. I neprijatna...

Mitovi o braku po Džonu Gotmanu

Mitovi o braku po Džonu Gotmanu

  Lični problem (zdravstveni, porodični, poslovni) ili psihološki poremećaji pojedinca uništavaju brak. NETAČNO. Svi imamo svoje bubice, bez obzira da li imaju zvanično ime u klasifikaciji mentalnih poremećaja ili ne. Važan je samo način na koji se nosimo sa njima....

Kako da sačuvate svoj brak ili vezu

Kako da sačuvate svoj brak ili vezu

Džon Gotman, američki psiholog i psihoterapeut, posvetio je čitavu svoju karijeru istraživanju braka i partnerske veze i smatra se jednim od najznačajnihih istraživača i praktičara u oblasti braka i partnerskih odnosa. Njegova istraživanja duga 30 godina u Ljubavnoj...

0 коментара

Prosledi komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *