Kako da sačuvate svoj brak ili vezu

нов 19, 2020 | Ljubav i seks | 0 Komentara

Džon Gotman, američki psiholog i psihoterapeut, posvetio je čitavu svoju karijeru istraživanju braka i partnerske veze i smatra se jednim od najznačajnihih istraživača i praktičara u oblasti braka i partnerskih odnosa. Njegova istraživanja duga 30 godina u Ljubavnoj laboratoriji (Love Lab) dala su neprocenjiv doprinos razumevanju interakcija među partnerima. Čuvena je njegova tvrdnja da posle samo 5 minuta posmatranja para može sa verovatnoćom od 95% da proceni da li će par ostati zajedno ili ne, i to samo na osnovu načina na koji se svađaju.

Džon Gotman počeo je sa istraživanjima braka i partnerske veze osamdesetih godina prošlog veka kada je otvorio “Laboratoriju ljubavi” sa kolegom Robertom Levinsonom na Univerzitetu u Vašingtonu. Neposredni povod za ova istraživanja je bila prava epidemija razvoda sedamdesetih godina i potpuna promena strukture porodice.

Gotman i Levinson su tek venčane parove dovodili u eksperimentalnu Ljubavnu laboratoriju i pratili su njihova “ljubavna ponašanja”, odnosno međusobne interakcije. “Just married” (novopečeni supružnici) su odgovarali na pitanja o svojoj vezi i rađena su im fiziološka ispitivanja. Fiziološka ispitivanja su podrazumevala merenje brzine protoka krvi, brzine otkucaja srca i intenzitet znojenja dok su postavljana pitanja o njihovom odnosu, o tome kako su se upoznali, kakve su njihove svađe i lepa sećanja. Posle šest godina rađena su nova ispitivanja, istim testovima, sada već sa supružnicima sa značajnim bračnim stažom.

Na osnovu prikupljenih i obrađenih podataka, Gotman i saradnici su podelili parove u dve velike grupe: majstore i amatere. Majstori su i posle šest godina bili u srećnom braku, dok su se amateri ili razišli, ili bili hronično nesrećni zbog lošeg braka.

Kada su istraživači analizirali podatke, videli su jasne razlike između pripadnika prve i druge grupe. Amateri su tokom intervjuisanja delovali smireno, ali ih je odavalo njihovo telo. Srce im je radilo ubrzano, znojili su se više i imali veći i brži protok krvi.

Prateći na hiljade parova, Gotman i saradnici su otkrili da što su osobe fiziološki bile pobuđenije u laboratoriji, to je njihova veza brže propadala. Šta to zapravo znači?

Amateri su pokazivali znakove uzbuđenja, i to nimalo prijatnog, dok su govorili o svojoj vezi. Za njih je sedenje pored bračnog partnera bilo kao suočavanje sa pretnjom, opasnošću i zato je njihovo telo bilo u stanju spremnom za beg ili napad. Čak i kad su razgovarali o zajedničkim prijatnim uspomenama, bili su spremni na to da ih neko napadne i da pobegnu, ili da sami napadnu. Ukratko, bili su stalno u stanju pripravnosti.

Majstori su, s druge strane, bili veoma opušteni. Osećali su se smireno i povezano, što se videlo kao toplo i nežno ponašanje, čak i kad su govorili o svađama.  Okruženje puno poverenja i intimnosti učinilo je da se emocionalno, a time i fizički, osećaju prijatno.

Gotman je, prirodno, dalje istraživao kako je došlo do gubitka ljubavi kod amatera.

U  novoj studiji, 1990. godine, dizajnirao je laboratoriju na Univerzitetu u Vašingtonu, tako da izgleda kao lepa spavaća soba sa stolom zgodno udešenim za doručak.

Pozvao je 130 tek venčanih parova da provedu dan u ovom prijatnom utočištu i pratio ih dok su obavljali uobičajene, svakodnevne aktivnosti – kuvali, čistili, slušali muziku, jeli, ćaskali… Gotman je ovde došao do ključnog otkrića.

Tokom dana, supružnici su jedno drugom slali, kako je to nazvao, “zahteve za povezivanje”. Na primer, muž je ljubitelj ptica i primeti detlića na obližnjem drvetu. On supruzi kaže: “Pogledaj ovu divnu pticu napolju!” On tom rečenicom ne konstatuje samo da se ptica nalazi na drvetu, već traži i reakciju svoje supruge, znak podrške, nadajući se da će se povezati sa njom (u zajedničkom interesovanju).

Supruga sada ima izbor. “Može da reaguje tako da se približi ili udalji od svog supruga”, kaže Gotman. Iako je priča o ptici krajnje banalna, ona zapravo otkriva mnogo o tome koliko je veza zdrava. Suprug je smatrao da je ptica dovoljno važna da pokrene razgovor, a onda se otvara pitanje da li njegova supruga to uviđa i poštuje.

Ljudi koji su se približavali svojim partnerima, umesto da se udaljavaju, pokazivali su interesovanje za “zahtev za povezivanje” koji je slao njihov partner. Oni koji su se udaljavali, reagovali su minimalno i nastavljali da rade ono što su radili i do tada. Među nekima je čak izbijala i agresija, zato što ih je partner “zahtevom” prekinuo u onome što trenutno rade.

Ove interakcije u velikoj meri su se odražavale na kvalitet braka. Parovi koji su se razveli posle šest godina imali su svega 33 pozitivne reakcije na “zahtev” partnera od 100 upućenih (oko 30%). Parovi koji su ostajali zajedno imali su takve reakcije u 87% slučajeva, tj. devet od deset puta su ispunili emocionalne potrebe svog partnera.

Prateći takvu interakciju, Gotman je uspevao da predvidi sa tačnošću od čak 94 odsto da li će supružnici ostati zajedno, bez obzira na njihov socijalni status, obrazovanje, individualne preferencije, imanje ili nemanje dece. Na taj način je ukazao da dotadašnja istraživanja koja su bila usmerena pre svega na (pogrešan ili pravi) izbor partnera gube na značaju, jer se svaki odnos radom i predanošću može očuvati.

Kako je rekao, sreća u braku ili partnerskom odnosu u najvećoj meri zavisi od ljubaznog ponašanja i darežljivosti (volje da se daje), odnosno od kriticizma i neprijateljskog stava prema partneru.

“Majstori imaju jednu naviku: oni skeniraju društveno okruženje u potrazi za stvarima koje cene i na kojima su zahvalni. Oni grade ovu kulturu poštovanja vrlo svrsishodno. Amateri posmatraju društveno okruženje u potrazi za partnerovim greškama”, rekao je Gotman u jednom intervjuu. U prevodu, majstori traže dobro, insistiraju na dobrom i bezuslovno prihvataju svog partnera sa svim njegovim vrlinama i manama. Amateri, s druge strane, insistiraju na grešci,  fokusirani su isključivo na negativno i zanemaruju i obezvređuju pozitivna partnerova ponašanja i osobine.

Ljudi koji namerno ignorišu svog partnera ili ga kritikuju (čak i bez vidljivog razloga), uništavaju vezu, i čine da se njihov partner oseća bezvredno i nevažno. Ljubazno ponašanje, s druge strane, ljude drži zajedno. Gotmanovo istraživanje je pokazalo da je ljubazno, toplo i podržavajuće ponašanje, uz emocionalnu stabilnost, najvažniji činilac zadovoljstva brakom.

Postoje dva načina na koja se može posmatrati ljubazno ponašanje. Neki ljudi smatraju da je to urođena osobina: ili je imate, ili nemate. Ukoliko smatrate da nemate program za ljubazno ponašanje, verovatno se nećete ni truditi da ga ikada praktikujete. A možete ga posmatrati i kao mišić, koji vežbom ojača, iako je možda kod nekih ljudi manje razvijen ili potpuno zakržljao. Interesantno je da čak i ODGLUMLJENO ljubazno ponašanje, koje ne ide iz iskrene želje i prijatnih osećanja, već iz odluke da se bude ljubazan prema partneru, DOVODI do prijatnih osećanja i učvršćivanja samog ljubaznog i toplog ponašanja. Znači, ljubazno ponašanje, makar i usiljeno i veštački izazvano, dovodi do lepih, prijatnih i pozitivnih osećanja i učvršćuje samo ponašanje.

Majstori ljubaznost vide kao mišić. Oni znaju kako da ga vežbaju i održavaju u dobroj formi. Oni znaju da je za dobru vezu potreban stalan rad.

Najteže vreme za vežbanje ljubaznosti je tokom svađe, ali je to istovremeno i najvažniji trenutak za izražavanje ljubavi. Ako pustite da se agresija otrgne kontroli, rizikujete da možda nepovratno uništite vezu. Neke reči izrečene tokom svađe nikada ne možete ni da opravdate ni da povučete.

“Biti ljubazan ne znači ne izražavati bes”, kaže Džuli Gotman, supruga Džona Gotmana i njegova saradnica u ovim istraživanjima. “Ljubaznost vas podseća kako ćete izraziti vašu ljutnju. Možete baciti koplje na vašeg partnera, a možete mu i objasniti da se osećate povređeno i ljutito.”

Džon Gotman dodaje: “Amateri će drugačije reagovati u svađi. Oni će reći: ‘Kasniš! Šta s tobom nije u redu? Isti si/ ista si kao tvoja majka’. Majstori će reći: ‘Žao mi je što te kritikujem zbog kašnjenja i znam da nisi ti kriv / kriva, ali zaista me nervira to što ponovo kasniš.’.

 

Adaptirano sa http://www.b92.net

Povezani članci

Potrebe u partnerskom odnosu

Potrebe u partnerskom odnosu

Po definiciji, dobra veza je ona u kojoj postoji više trenutaka sreće i zadovoljstva od patnje i nezadovoljstva (Marić, 2012). Da bi par uopšte mogao da oseća sreću i zadovoljstvo u vezi neophodno je da budu zadovoljene sržne emocionalne potrebe kod oba partnera....

Puna svesnost u partnerskom odnosu

Puna svesnost u partnerskom odnosu

Za većinu ljudi život je pokretna traka prepuna izvora stresa. Postoje dani kada se jednostavno osećate loše, a često ne možete da identifikujete zašto.  Ili je uzrok vrlo duboko u slojevima vašeg uma da je teško do njega doći. Ili ste uzrok s razlogom zatrpali...

Muškarci kao žrtve zlostavljanja u vezi ili braku

Muškarci kao žrtve zlostavljanja u vezi ili braku

Na mnogo načina, muškarci su nevidljive žrtve zlostavljanja u vezi ili porodičnog nasilja. Kada razmišljamo o zlostavljanju ili nasilju, po automatizmu imamo ideju o ženi žrtvi i muškarcu zlostavljaču. Retko zamišljamo mušku žrtvu, ako je uopšte ikada i zamislimo. Čak...

0 коментара

Prosledi komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *