Manipulacija u partnerskom odnosu (Šta on/ona čini, pa se ja osećam loše)

сеп 30, 2020 | Ljubav i seks | 0 Komentara

Manipulacija u psihosocijalnom kontekstu znači da se događaji prikazuju i tumače na takav način, da se druga osoba navodi na postupke koji služe nekoj posebnoj svrsi ili ličnoj koristi manipulatora.

Manipulacija je skoro uvek NEGATIVNA.

Pozitivna je samo kada se koristi u svrhu upravljanja ponašanjem dece i nemoćnih lica.  Deca i nemoćna lica ne mogu racionalno da rasuđuju i donose odluke koje idu u prilog njihovog zdravlja i ličnog blagostanja. Na primer, ako oboleli od duševne bolesti odbija da koristi terapiju, manipulacija  u vidu pretnje ili ulagivanja se koristi u cilju poboljšanja zdravlja obolele osobe. Ako dete odbija da jede, roditelji ga ne puštaju da samo bira da li će jesti ili ne, i to samo hranu koju voli. Naprotiv, roditelji će koristiti brojne manipulativne tehnike da dete nateraju da jede i pritom jede zdravo (pretnjom (Bićeš kažnjen i nema igrica sedam dana), ulagivanjem (Molim te, srećo, meni za ljubav), samosažaljenjem (Biću tužna, plakaću), odbacivanjem (Neću te voleti ako ne pojedeš povrće)). 

U partnerskom odnosu, pošto se podrazumeva da je to odnos između dve psihološki zrele i odrasle osobe koje mogu racionalno da rasuđuju, manipulacija je uvek negativna. Partner nije nemoćno lice koje ne može da upravlja svojim životom i donosi odluke samostalno, zar ne? Zato niko i ne želi da prizna da se u partnerskom odnosu nalazi u ulozi manipulatora. To bi značilo da je loša osoba. 

Manipulacija u partnerskom odnosu najčešće treba da:

1. „Poboljša i popravi“ partnera

Beskrajno i beskrajno prigovaranje najčešće treba da pokaže partneru gde greši, da ga popravi i poboljša, ili da ga samo povredi i natera da se oseća loše i pati.

Prigovaranje je ubilo mnoge brakove i uništilo mnoge veze, a ljude, koji nisu imali hrabrosti da iz takvih veza izađu, unesrećilo i uništilo im sliku o sebi. 

Dijana priča o svom dvadesetogodišnjem braku koji se može opisati kao beskrajni niz prigovora na nešto što ona nije dobro uradila i u kome je stalno bila poboljšavana i popravljana. Posle dvadeset godina i troje dece  i dalje svakodnevno slušam kako, ili nisam skuvala dovoljno ili kuvam previše hrane, pa rasipam: nismo mi milijarderi. Odeća koju nosim je, ili depresivna i bezlična ako obučem crno ili sivo, ili sumanuta, ako obučem bilo šta u boji. Ako nisam našminkana, onda ne vodim računa o sebi, ako se našminkam, onda izgledam jeftino. Ako ne izlazim s prijateljicama, onda sam asocijalna, niko me ne voli i ne zove, ako izađem, onda sam neodgovorna i ne mislim na porodicu. Kada izađemo, pričam ili previše ili premalo, i uvek ga sramotim odećom, ponašanjem ili temama o kojima pričam. Ima perioda u našem braku kada ga iritira i samo moje postojanje. Za ovih dvadeset godina sam preko hiljadu puta  postavila pitanje zašto me ne ostavi ako već nisam dovoljno dobra. Nikada nisam dobila jasan i precizan odgovor. Poenta je samo u mučenju.

Za dvadeset godina, po njemu, ja nisam uradila ništa dobro za šta bih mogla da budem pohvaljena ili bar da ne budem pokuđena. To nije moja iskrivljena percepcija, već nažalost, tačna slika o mom braku. Veći deo našeg zajedničkog života provela sam u osećanju krivice (oštetila sam i povredila njega i decu) i besu na sebe (kako sam smela to da uradim). I onda sam odlučila da se ne osećam krivom. Bilo mi je potrebno dvadeset godina da shvatim da moje ponašanje i ja sama nisu problem, i da sam, ovakva kakva jesam, sebi, deci i svim dobronamernim ljudima oko sebe dovoljno dobra. Odlučila sam da više ne verujem u njegovu istinu o sebi. Iskreno, to mi teško ide. Kada me neko pohvali, teško mi je da poverujem da me zaista hvale i da neko  misli da lepo izgledam, pametno pričam ili da su moje princes krofne najbolje koje je ikad probao. Ali teram sebe da verujem i da se na komplimentu samo zahvalim, a ne da objašnjavam kako to nije moja zasluga ili da nije u pravu. Ranije sam se na svaku primedbu osećala loše i popravljala, pa onda strepela od svake naredne situacije. Sada jednostavno radim stvari kako mi je u tom trenutku najlakše ili kako želim. On nikada neće biti srećan i zadovoljan. I sada shvatam da to nema veze sa mnom. Prestala sam da se borim i prihvatila realnost. Sada znam da imam izbor. Znam da mogu i da se razvedem. Osećam se snažno pri samoj pomisli da mogu da biram kuda će dalje ići moj život. To ne znači da ću se ikada i razvesti, ali sama pomisao da ima izlaza i da ja biram da li ću to uraditi ili ne, čini moj život lakšim, i čak i lepim.

2. Spreči ga da napravi životnu grešku, upropasti život ili donese odluke zbog kojih će se kajati do kraja života.

Manipulatori u vezama ne vole da se o njihovoj vezi ili braku priča sa drugim ljudima. Žele da sve što se dešava ostane između njih dvoje i četiri zida. Insistiraju na privatnosti i trude se da izoluju svoju žrtvu. Vremenom im u tome i uspeva. Žrtve je sramota da pričaju drugima o onome što se dešava, krive se što nešto nisu ranije preduzele i svesno pristaju da im i dalje bude loše. Mnoge stvari koje pomenu da bi uradile proglašavaju se životnom greškom posle kojih ništa više neće biti isto: ako me ostaviš, ako ne prekineš sa tim, ako izađeš na ova vrata. I zaista ne bi bilo isto, jer bi tada i imale šansu da nešto promene u odnosu snaga.

Vera je u braku dvadesetak godina. Njen muž je oduvek bio prek, lako i brzo plane, a teško oprašta. Jedan je od onih jako teških ljudi sa kojima se ima posla samo kada mora. Nema prijatelje, kolege ga se plaše i izbegavaju ga. U braku je osmislila čitave strategije kako da ga ne uznemirava i eliminiše sve okidače koji bi mogli da isprovociraju njegov  bes. Nikada mu se nije suprotstavljala, uvek je on u pravu, njegove odluke se ne raspravljaju i ne dovode u pitanje: njegova je i prva i poslednja. Pre nekoliko godina krenuli su na svadbu sa još jednim parom. Vera je bila lepo raspoložena, a i inače je vesela i prijatna žena. Pričala je sa ženom u toku puta, smejale su se, put je potrajao. Primetila je da se njen muž iznenada smračio i ućutao, ali nije previše obraćala pažnju, nije bilo ni vreme ni mesto da pita. Na svadbi ni sa kim nije progovorio i nije nijednom ustao od stola. Kada su se vratili kući, potpuno je ignorisao. Lakše bi mi bilo da me je udario, uopšte nisam znala o čemu se radi. Molila ga je da joj kaže, ali je samo odgovarao da zna ona dobro šta je rekla. I tada sam odlučila da se po prvi put suprotstavim, bilo mi je dosta svega. Zatražila  sam razvod. Pristao je. Počeo je ceo proces, deca, imovina, sudovi, advokati, traženje stana… Bilo mi je preteško, plakala sam danima. Kada smo već bili pri kraju svega, zamolio me da probamo ponovo. Pristala sam zbog dece. Nikada nisam saznala šta je bio povod za njegov bes, verovatno ga je bilo sramota da kaže posle svega. Ne znam da li sam pogrešila što smo još u braku, nekada mislim da jesam, nekada mislim da je ispravno što smo još zajedno. Ali moje prvo zauzimanje za sebe je promenilo odnos snaga u braku. Bolji je prema meni, više brinem o sebi i više sebi ugađam.

U partnerskom odnosu se u svrhu upravljanja partnerovim ponašanjem najčešće koriste:

  • uvreda
  • pretnja
  • ismevanje u kojem je predmet šale ličnost, a ne ponašanje
  • poricanje (nisam ja to uradio, krivo si me shvatila)
  • optuživanje za postojanje problema (da ti nisi, ja ne bih; ti si kriva)
  • agresivno „zašto“ zapitkivanje
  • debata ili rasprava
  • pasivno ponašanje, odlaganje
  • samosažaljenje
  • ulagivanje
  • kreiranje osećanja pripadnosti (znam da uvek mogu da se oslonim na tebe)
  • odbacivanje
  • kreiranje konteksta za osećanje krivice

Po teorijama kognitivno-bihejvioralnih terapija naša osećanja nisu spontani procesi. Nas niko ne čini ljutim, povređenim, uplašenim ili krivim. Mi opažamo neki događaj koji je za nas bitan i ima određeno značenje, razmišljamo o njemu na određeni način i tek tada nastaje osećanje, zdravo ili nezdravo. O tome čitajte u članku Snaga naših misli.

Vešti manipulatori i to znaju i koriste. Prebacuju svojim žrtvama da su same odgovorne za svoja osećanja. U teoriji, to je zaista tačno. U praksi, teško je ne reagovati nezdravim negativnim osećanjem na manipulaciju koja dugo traje. Takve toksične odnose treba prekinuti.

 

Literatura:

  1. Asertivnost. Mia Popić

 

Povezani članci

Potrebe u partnerskom odnosu

Potrebe u partnerskom odnosu

Po definiciji, dobra veza je ona u kojoj postoji više trenutaka sreće i zadovoljstva od patnje i nezadovoljstva (Marić, 2012). Da bi par uopšte mogao da oseća sreću i zadovoljstvo u vezi neophodno je da budu zadovoljene sržne emocionalne potrebe kod oba partnera....

Puna svesnost u partnerskom odnosu

Puna svesnost u partnerskom odnosu

Za većinu ljudi život je pokretna traka prepuna izvora stresa. Postoje dani kada se jednostavno osećate loše, a često ne možete da identifikujete zašto.  Ili je uzrok vrlo duboko u slojevima vašeg uma da je teško do njega doći. Ili ste uzrok s razlogom zatrpali...

Muškarci kao žrtve zlostavljanja u vezi ili braku

Muškarci kao žrtve zlostavljanja u vezi ili braku

Na mnogo načina, muškarci su nevidljive žrtve zlostavljanja u vezi ili porodičnog nasilja. Kada razmišljamo o zlostavljanju ili nasilju, po automatizmu imamo ideju o ženi žrtvi i muškarcu zlostavljaču. Retko zamišljamo mušku žrtvu, ako je uopšte ikada i zamislimo. Čak...

0 коментара

Prosledi komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *