Jasni dokazi: i pljeskanje po guzi šteti

окт 10, 2020 | Roditelji i deca | 0 Komentara

Kao novopečeni roditelj, bila sam potpuno šokirana kada sam se jednog dana jedva izborila sa neodoljivom potrebom da pljesnem svog dvogodišnjeg sinčića. Posle sata punog izazova provedenog u kupovini, u tržnom centru, on je namerno povukao gomilu majica sa police u izlivu besa. Trebalo je i sama da znam da umornom, dvogodišnjem detetu nije mesto u tržnom centru, i to još u prodavnici odeće za odrasle. Bio je to pravi hladan tuš: stajala sam usred prepune radnje gledajući kako moj sin razbacuje robu po podu.

Srećom, u to vreme sam pročitala par istraživanja o fizičkom kažnjavanju dece i njihovim posledicama. Zato što, a to mi je tog dana postalo jasno, treba MNOGO ZNANJA (i samokontrole) da se ponaša UPRKOS OSEĆANJU koje sam imala prema svom mališanu toga dana. Zato smatram da je jako bitno da podelim rezultate novih istraživanja koja se tiču uticaja fizičkog kažnjavanja na decu.

Ranije ove godine istraživači sa Univerziteta u Teksasu, u Ostinu,  i sa Univerziteta u Mičigenu napravili su opsežnu analizu istraživanja koja su sprovođena preko 50 godina na uzorku od preko 160.000 dece. To je najkompletnija analiza sprovedenih istraživanja na ovu temu do dana današnjeg.

Za neupućene, istraživanja pljeskanje definišu kao „udarac otvorenom šakom po zadnjici, ruci ili nozi“. Analiza rezultata istraživanja  je pokazala da je oko 80% dece dobijalo pljuske ili neki drugi vid fizičkog disciplinovanja kao kazne. Poražavajuće zvuči, ali dokazano je da je pljeskanje ne samo  neefikasan način disciplinovanja dece, već i  gotovo jednako štetan kao mnogo ozbiljniji načini fizičkog zlostavljanja,  kao što je pesničenje.

Analiza pokazuje da je pljeskanje povezano sa više od desetak negativnih ishoda kod dece. Za jako kratko vreme, pokazalo se, pljeskanje narušava odnos između roditelja i deteta i vodi u anti – socijalna ponašanja, depresiju, povećava agresivna ponašanja i utiče na pogoršanje slike o sebi. Posle dužeg perioda, pokazuju istraživanja, pljeskanje vodi u anti – socijalna ponašanja, mentalne poremećaje i anksiozne poremećaje kasnije u životu. Odrasli koji su kao deca dobijali pljuske češće ih koriste u disciplinovanju sopstvene dece.

Pitanje da li koristiti fizičko kažnjavanje dece je bilo tema za mnoge roditelje i vaspitače decenijama, ali nova istraživanja jasno i neupitno pokazuju negativne posledice pljeskanja, tako da dileme više nema.

„Kada roditelji koriste fizičko disciplinovanje kod svoje dece oni modeluju upotrebu agresije kao načina da se kontroliše ponašanje drugih,“ kaže Džejn Pauers, naučnica sa Univerziteta Kornel koja se specijalizovala na uticaj nasilja na mlade. „Posledica toga je da dete uči da koristi nasilje da bi dobilo ono što želi. Uprkos svemu ovome, većina roditelja u USA odobrava i koristi telesne kazne da bi disciplinovalo svoju decu.“

U našoj porodici, moj muž i ja smo se dogovorili da pljeskanje nije oblik disciplinovanja koji ćemo koristiti u vaspitanju dece. U trenucima kada frustracija naraste otkrili smo da treba imati koping mehanizme  koji će nam pomoći da lakše prevladamo datu situaciju i da nas osećanja ne preplave. Dve strategije koje nama pomažu su odmor od roditeljstva – bilo kao traženje pomoći od drugog roditelja, bilo kao napuštanje situacije na par trenutaka; i trudimo se da sve gledamo kroz humor, uključujući prethodno pomenuto bacanje garderobe po radnji.

 

 

 https://evidencebasedliving.human.cornell.edu/2016/09/05/clear-evidence-spanking-harms-kids/

Povezani članci

Usamljenost kod majki novorođenčeta

Usamljenost kod majki novorođenčeta

Malo parova koji postaju roditelji po prvi put ima jasna očekivanja u vezi toga u kojoj meri će im se život promeniti nakon rođenja prvog deteta. Fizička i mentalna iscrpljenost i stalna pažnja koju novorođenčad traže, ne ostavljaju vremena za individualnost i...

Loš brak je gori po decu od razvoda

Loš brak je gori po decu od razvoda

  Postoje dve velike grupe loših brakova: brakovi u kojima ima verbalnog i/ili fizičkog nasilja i brakovi supružnika koji žive odvojene živote, distancirani i emocionalno nepovezani. I jednoj i drugoj grupi brakova, bez obzira što se radi o potpuno različitim...

Da li je vašem detetu potrebna terapija?

Da li je vašem detetu potrebna terapija?

Priredile: Dragica Nenadić, specijalni pedagog i Katarina Višić, psihoterapeut  Roditelji se često pitaju da li je detetu potrebna terapija ili savetovanje. Ako u nekom od sledećih pokazatelja prepoznate svoje dete trebalo bi da se posavetujete sa stručnjakom za...

0 коментара

Prosledi komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *